Žrtve kolere u Županji 1849. godine

O pojavi kolere u Županjskoj posavini već je pisano u prethodnom članku o koleri u Štitaru.

Spomenućemo samo još neke rizike  koji povećavaju mogućnost obolijevanja od te nekada opake i vrlo smrtonosne bolesti;

Nositelji krvne grupe 0 višestruko su podložniji  infekciji. Oslabljeni imunološki sustav ili slabiji imunološki sustav, naročito kod djece, znatno povećavaju rizik od oboljenja. Niska razina želučane kiseline, što varira od osobe do osobe, također povećava  mogućnost zaraze.

Izvor kolere je samo bolestan čovjek i kliconoša. Direktan prijenos infekcije od čovjeka na čovjeka nije čest. Kolera se uglavnom prenosi indirektno. Pri tom vrlo značajnu ulogu igra fekalna kontaminacija bolesnikove okoline, odakle bakterije mogu dospjeti u vode za piće i hranu. Više dnevne temperature također pogoduju širenju zaraze, vidljivo je to iz primjera u Županji kada je tijekom toploga srpnja 1849. zabilježeno čak 39 umrlih. Niža razina higijene u to doba pogodovala je širenju kolere.

Epidemija kolere iz 1849.  u Županji je odnijela mnogobrojne živote. U Matičnu knjigu umrlih župe Županja te godine upisane su čak 154 osobe. Tome treba pridodati nepoznati broj vojnika koji se nikada nisu vratili sa bojišta tijekom revolucionarnih ratova u Monarhiji 1848/49. Valja dakako ponovo reći za umrle tijekom 1849. kako nisu svi umrli od kolere nego i od nekih drugih uzroka – drugih bolesti, starost itd.

Smrtnost 1849. g.  po mjesecima – ukupno 154. umrlih.

Prosječna godišnja smrtnost u Županji za razdoblje od 10 godina prije  epidemije, od 1839 do 1848. godine, iznosi 63 umrla. Kad se taj broj oduzme od ukupnog broja umrlih 1849.g. – 154, dolazimo do broja od oko 90 umrlih od kolere. Županja je prema popisu iz 1857.g. imala 3.830 stanovnika, nešto manje 1849. g..

Broj umrlih u Županji  u razdoblju od 1839.-1848. godine

Broj umrlih po godinama varira ali je ipak daleko manji od broja umrlih 1849. godine.

Matična knjiga umrlih, kako smo već rekli, ne donosi podatke o uzroku smrti, no veliki broj umrlih u pojedinim kućnim zadrugama ukazuje na smrti uzrokovane kolerom.

Najveći broj umrlih zabilježen je u slijedećim kućnim zadrugama;

Preslike zapisa iz Matične knjige umrlih župe Županja iz 1849.

Četiri člana zadruge Benaković k.b. 10., ukopano je istog dan, 6. srpnja 1849.

Umrli bračni par Balentović sa kućnog broja 27. ; Kata (28 godina) i Martin ( 32 godine ) . Martin je bio udovac svega nekoliko dana.

Antun i Mato Svirčevići sa k.b. 145. ostali udovci, supruge Eva ( 25 godina ) i Aga (50 godina) pokopane su 28. listopada 1849. Moguće je da se radi o ocu i sinu.

Kolera je ostavila traga i u narodnom govoru, tako se u Štitaru za zlog, naprasanog, agresivanog, pokvarenog  čovjeka  govorilo da je ; „kolera„ ,“kolera  goropadna„ ili, „kolera vraža„. Kolera je kroz povijest uzela živote mnogim Štitarcima.  Ljudi su se bojali te strašne zaraze a kolera je bila jedno od najgorih zala koje ih je moglo snaći. Zato su to zlo, bolest  koleru, povezali sa zlom u čovjeku, pa su pokvarene ne-ljude nazivali  „kolera“.

Izvor; Matična knjiga umrlih župe Županja 1818.-1880.

Mato Dominković, ožujak 2018.

mato.dominkovic@skole.hr