Na one kojima treba pridati najveću pozornost u danima i mjesecima koji dolaze, upozorava dr. vet. med. Ivan Pešo, stalni sudski vještak. Prema njegovim riječima, potencijalnih bolesti koje prijete tom prostoru je više, ali tri su – udarne. Među njima su dvije bakterijske – antraks ili bedrenica i leptospiroza, a jedna je virusna – virusni encefalitisi.
– Za bedrenicu je značajno to da u nepovoljnim uvjetima za njen život stvara spore, što je jedna vrsta kapsule kojom se zaštiti u borbi za opstanak. Dokle god ne dođu povoljni uvjeti, dok ima jako puno kisika, velika je vlažnost ili joj ne odgovara temperatura, ona je u toj kapsuli. Tako može živjeti godinama, praktično i stoljećima, ističe Pešo, dodajući kao je s pašnjaka na visinama, posebice iz BiH gdje je manje-više sve zatrovano sporama bedrenice i živućim bakterijama, mnoštvo vode došlo u Savu.
LEPTOSPIROZA
Dakle, Sava je poplavila i hrvatska sela te su s tim vodama došle i spomenute bakterije te se nataložile u poplavljenim područjima. U toj zemlji-talogu može biti spora stotinama godina, ali ako za nju vladaju dobri uvjeti da može vegetirati, biti biološki aktivna, ona se u toj zemlji razmnožava. Poslije na tu zemlju opterećenu sporama dolaze goveda, svinje, ali i ljudi. Što znači: bilo kakva ozljeda, ali i inhalacija prašine, i čovjek se može inficirati i zaraziti. Opasnost je i od posredne zaraze, primjerice od životinjskih produkata, krzna, vune, neuštavljene kože ili kostiju. Pešo upozorava kako je sanacija toga terena vrlo teška. Prema njegovu mišljenju, tu se ne bi trebalo godinu-dvije ništa proizvoditi, “možda samo neki korov”, dodaje. Ističe i kako tu nije dobro ni sijeno proizvoditi, niti je dobra trava pa ne bi trebalo ni stoku napasati jer je u zemlji hrpa bakterija.
Leptospiroza je također zarazna bolest koju izaziva bakterija iz roda leptospira. Primarno je to bolest glodavaca, goveda, pasa, svinja, jelena, lisica itd., a obično se javlja u sjevernoj Europi, gdje je dosta kišovito i ima dosta vode, koju ona voli. Pešo ističe kako obuću i odjeću treba preventivno prilagoditi tako da nas štiti od vode. – Kod nas ima dosta velikih rijeka i ona se obično s tom vodom i raznosi. Niske temperature joj pogoduju i može dugo živjeti u tom mulju kojim su polja sada natopljena. To je i profesionalna bolest, od koje znaju oboljeti šumari, veterinari, ljudi koji rade u mljekarskoj industriji, lovci i ribiči koji gaze po vodi. Manifestira se kao crijevni oblik s visokom temperaturom i groznicom, često napada bubrege, a leptospira ostaje i poslije bolesti u bubrežnim kanalićima. Ponavljam, i životinja i čovjek mogu oboljeti, a kod životinja smrtnost nije zanemariva.
Kod leptospire treba voditi računa i da je glodavci također znaju prenositi mokraćom koja im je puna leptospira. Dogodilo se u više navrata da su ljudi ostavili šunke u podrumima ili na tavanu. Štakor je došao, zagrizao, i ako čovjek ne vidi tragove ugriza, a jede tu šunku, dobije leptospiru. Moj je savjet da te suhomesnate proizvode koji su naoko dobri, a na jednom dijelu su ugriženi, ljudi ne konzumiraju, ističe Pešo te dodaje da su simptomi isti kod životinja i ljudi, a u sebi bakterija ima i otrovne tvari koje izlučuje, pa može doći i do sepse. Simptomi su slični kod životinja i ljudi, probavni problemi, visoka temperatura i groznica. Jako je opasno kada virus ili bakterija uđu u krv i tu se nastave razmnožavati, a tada govorimo o septikemijskom obliku te bolesti.
– Virusni encefalitisi se pak zovu po mjestima gdje su otkriveni, primjerice, groznica zapadnog Nila. To su negnojne upale mozga. Da bi taj virus došao do čovjeka, a njegovi rezervoari su životinje – svi kralježnjaci, moraju postojati vektori-prijenosnici, a to su komarci. A tih tigrastih komaraca, koji prenose viruse uzročnike zapadnog Nila, sada ima čak i kod nas. Nema ih puno, ali ako u životinjama ima toga virusa, ne znači da i domaći komarac ne može postati vektor. On sisa krv životinja i prenesi virus do čovjeka kad sisa njegovu krv. Bolest obično prolazi asimptomatski i kod životinja i kod ljudi, bar blagi oblik. Međutim, ako se zakomplicira, dolazi do nervnog poremećaja, pa i encefalitisa – upale moždanih ovojnica pa na kraju čovjek može i umrijeti, pojašnjava Ivan Pešo.
ESCHERICHIA COLI
Pešo također upozorava kako pri isporuci i punjenju objekata stokom, objekte treba temeljito dezinficirati i očistiti. “To je iznimno važno, kao i da se hitno unište komarci. Jedno je prenositelj, a drugo spremnik, ali komarac može biti oboje. Čovjek i konj su, pak, rezervoari, a ne prijenosnici. Konji se i cijepe protiv toga. Oni su zapravo u slijepoj ulici jer kod njih, ako prebole tu bolest, to prođe bez naročitih simptoma, ako se ne pojave komplikacije. Ali u tome lancu sudjeluju ostali kralježnjaci. Kralježnjaci su rezervoari, posebice ptice selice. A različite vrste životinjica koje pripadaju člankonošcima također su prenositelji, poput komarca, pa i grinja”, zaključuje Pešo.
Uz te glavne prijetnje, kao potencijalnu opasnost spominje i bakteriju Escherichia coli (E. coli), poznatu jer je 2011. izazvala paniku u Njemačkoj. Ona se nalazi u vodi, tlu, probavnom traktu, te ljudskom i životinjskom izmetu, a poplave su ovdje donijele svašta. Stoga kaže da ne treba piti vodu koja nije provjerena, a prokuhavanjem na 65 do 70 stupnjeva ju se može uništiti. E. coli je zanimljiva za određivanje kvalitete vode, jer ona prati i druge bakterije. Otrovanja i infekcije s tim u svezi najčešće se i događaju preko vode, s tim što su poznate i infekcije preko soka od jabuka, majoneze, rotkvice i špinata. Jako ju, kaže, privlače krumpir i krumpirove klice, na kojima se razmnožavaju. “Osim što izaziva infekcije i upale u probavnom traktu, proizvodi i dva otrova, te može dovesti do toksemije, a napada i ljude i životinje. Treba naglasiti i da stajski gnoj za povrtlarstvo treba sazrijeti, svježi nije preporučljiv, te mora proći termičku obradu – samodezinfekciju, a ljeti to traje dva do tri mjeseca”, zaključuje.
ZABRANJENO KLATI
Meso treba duže peći i kuhati – Ljudi i životinje obolijevaju od tri oblika bedrenice: plućni, kožni i crijevni. Plućni, koji je rjeđi, vrlo je težak i smrtnost je velika. Za kožni Ivan Pešo kaže da nije toliko opasan, ali je dugotrajan. Ispod kože je klor kao dezinficirajuće sredstvo koje uništava i spore. Pa ako tu bakterija i dođe, sporo prodire jer su tu depoi klora.
“I u plućima imamo klora, ali i plućnih baketrija – pneumokoka, koji su antagonisti spornoj bakteriji i sprječavaju njezin razvoj. U crijevima ima bakterija mliječno-kiselog vrenja koje to sprječavaju. Tako mala djeca i životinje koje su na sisi vrlo rijetko obolijevaju jer sisaju i opet se stvara dosta mliječne kiseline. Do crijevnog oblika bolesti kod čovjeka dolazi najčešće kod konzumacije nedovoljno pečenog ili kuhanog mesa, inficiranih mesnih proizvoda i prerađevina. Treba napomenuti i kako je stoku oboljelu od bedrenice ili pod sumnjom na tu bolest zabranjeno klati”, kaže Pešo.
OPASNI KOMARCI
I ptice su rezervoar virusa Prema riječima Ivana Peše, najveći su rezervoari nositelji virusa encefalitisa – konji. No, kada jednom virus dođe u njih, onda konji praktički više nisu ti koji šire infekciju jer su to premale količine da bi ih komarac mogao isisati i ubaciti kod drugoga. Svi kralježnjaci nose taj virus, no najviše ga se, ističe, širi iz ptica. “One su taj rezervoar virusa, u kojima se on čak i razmnožava. Tako komarci, sisajući ptice, poslije to prenose na konja ili čovjeka. Ako ih takav komarac ubode, i jedan i drugi mogu oboljeti s blagim, ali i vrlo teškim nervnim simptomima”, rekao nam je Pešo.
Piše: Igor BOŠNJAK/glas-slavonije.hr