Cijela Hrvatska i dalje svjedoči strašnim posljedicama nezapamćene poplave koja je pogodila niz sela županjske Posavine. Uz svakodnevne šokove ljudima koji se suočavaju sa svojom manje ili više uništenom imovinom, dodatna opasnost koja će tom prostoru zaprijetiti su i različite zarazne bolesti.
Na one kojima treba pridati najveću pozornost u danima i mjesecima koji dolaze, upozorava dr. vet. med. Ivan Pešo, stalni sudski vještak. Prema njegovim riječima, potencijalnih bolesti koje prijete tom prostoru je više, ali tri su – udarne. Među njima su dvije bakterijske – antraks ili bedrenica i leptospiroza, a jedna je virusna – virusni encefalitisi.
– Za bedrenicu je značajno to da u nepovoljnim uvjetima za njen život stvara spore, što je jedna vrsta kapsule kojom se zaštiti u borbi za opstanak. Dokle god ne dođu povoljni uvjeti, dok ima jako puno kisika, velika je vlažnost ili joj ne odgovara temperatura, ona je u toj kapsuli. Tako može živjeti godinama, praktično i stoljećima, ističe Pešo, dodajući kao je s pašnjaka na visinama, posebice iz BiH gdje je manje-više sve zatrovano sporama bedrenice i živućim bakterijama, mnoštvo vode došlo u Savu.
LEPTOSPIROZA
Dakle, Sava je poplavila i hrvatska sela te su s tim vodama došle i spomenute bakterije te se nataložile u poplavljenim područjima. U toj zemlji-talogu može biti spora stotinama godina, ali ako za nju vladaju dobri uvjeti da može vegetirati, biti biološki aktivna, ona se u toj zemlji razmnožava. Poslije na tu zemlju opterećenu sporama dolaze goveda, svinje, ali i ljudi. Što znači: bilo kakva ozljeda, ali i inhalacija prašine, i čovjek se može inficirati i zaraziti. Opasnost je i od posredne zaraze, primjerice od životinjskih produkata, krzna, vune, neuštavljene kože ili kostiju. Pešo upozorava kako je sanacija toga terena vrlo teška. Prema njegovu mišljenju, tu se ne bi trebalo godinu-dvije ništa proizvoditi, “možda samo neki korov”, dodaje. Ističe i kako tu nije dobro ni sijeno proizvoditi, niti je dobra trava pa ne bi trebalo ni stoku napasati jer je u zemlji hrpa bakterija.
Leptospiroza je također zarazna bolest koju izaziva bakterija iz roda leptospira. Primarno je to bolest glodavaca, goveda, pasa, svinja, jelena, lisica itd., a obično se javlja u sjevernoj Europi, gdje je dosta kišovito i ima dosta vode, koju ona voli. Pešo ističe kako obuću i odjeću treba preventivno prilagoditi tako da nas štiti od vode. – Kod nas ima dosta velikih rijeka i ona se obično s tom vodom i raznosi. Niske temperature joj pogoduju i može dugo živjeti u tom mulju kojim su polja sada natopljena. To je i profesionalna bolest, od koje znaju oboljeti šumari, veterinari, ljudi koji rade u mljekarskoj industriji, lovci i ribiči koji gaze po vodi. Manifestira se kao crijevni oblik s visokom temperaturom i groznicom, često napada bubrege, a leptospira ostaje i poslije bolesti u bubrežnim kanalićima. Ponavljam, i životinja i čovjek mogu oboljeti, a kod životinja smrtnost nije zanemariva.
Kod leptospire treba voditi računa i da je glodavci također znaju prenositi mokraćom koja im je puna leptospira. Dogodilo se u više navrata da su ljudi ostavili šunke u podrumima ili na tavanu. Štakor je došao, zagrizao, i ako čovjek ne vidi tragove ugriza, a jede tu šunku, dobije leptospiru. Moj je savjet da te suhomesnate proizvode koji su naoko dobri, a na jednom dijelu su ugriženi, ljudi ne konzumiraju, ističe Pešo te dodaje da su simptomi isti kod životinja i ljudi, a u sebi bakterija ima i otrovne tvari koje izlučuje, pa može doći i do sepse. Simptomi su slični kod životinja i ljudi, probavni problemi, visoka temperatura i groznica. Jako je opasno kada virus ili bakterija uđu u krv i tu se nastave razmnožavati, a tada govorimo o septikemijskom obliku te bolesti.
– Virusni encefalitisi se pak zovu po mjestima gdje su otkriveni, primjerice, groznica zapadnog Nila. To su negnojne upale mozga. Da bi taj virus došao do čovjeka, a njegovi rezervoari su životinje – svi kralježnjaci, moraju postojati vektori-prijenosnici, a to su komarci. A tih tigrastih komaraca, koji prenose viruse uzročnike zapadnog Nila, sada ima čak i kod nas. Nema ih puno, ali ako u životinjama ima toga virusa, ne znači da i domaći komarac ne može postati vektor. On sisa krv životinja i prenesi virus do čovjeka kad sisa njegovu krv. Bolest obično prolazi asimptomatski i kod životinja i kod ljudi, bar blagi oblik. Međutim, ako se zakomplicira, dolazi do nervnog poremećaja, pa i encefalitisa – upale moždanih ovojnica pa na kraju čovjek može i umrijeti, pojašnjava Ivan Pešo.
ESCHERICHIA COLI
Pešo također upozorava kako pri isporuci i punjenju objekata stokom, objekte treba temeljito dezinficirati i očistiti. “To je iznimno važno, kao i da se hitno unište komarci. Jedno je prenositelj, a drugo spremnik, ali komarac može biti oboje. Čovjek i konj su, pak, rezervoari, a ne prijenosnici. Konji se i cijepe protiv toga. Oni su zapravo u slijepoj ulici jer kod njih, ako prebole tu bolest, to prođe bez naročitih simptoma, ako se ne pojave komplikacije. Ali u tome lancu sudjeluju ostali kralježnjaci. Kralježnjaci su rezervoari, posebice ptice selice. A različite vrste životinjica koje pripadaju člankonošcima također su prenositelji, poput komarca, pa i grinja”, zaključuje Pešo.
Uz te glavne prijetnje, kao potencijalnu opasnost spominje i bakteriju Escherichia coli (E. coli), poznatu jer je 2011. izazvala paniku u Njemačkoj. Ona se nalazi u vodi, tlu, probavnom traktu, te ljudskom i životinjskom izmetu, a poplave su ovdje donijele svašta. Stoga kaže da ne treba piti vodu koja nije provjerena, a prokuhavanjem na 65 do 70 stupnjeva ju se može uništiti. E. coli je zanimljiva za određivanje kvalitete vode, jer ona prati i druge bakterije. Otrovanja i infekcije s tim u svezi najčešće se i događaju preko vode, s tim što su poznate i infekcije preko soka od jabuka, majoneze, rotkvice i špinata. Jako ju, kaže, privlače krumpir i krumpirove klice, na kojima se razmnožavaju. “Osim što izaziva infekcije i upale u probavnom traktu, proizvodi i dva otrova, te može dovesti do toksemije, a napada i ljude i životinje. Treba naglasiti i da stajski gnoj za povrtlarstvo treba sazrijeti, svježi nije preporučljiv, te mora proći termičku obradu – samodezinfekciju, a ljeti to traje dva do tri mjeseca”, zaključuje.
ZABRANJENO KLATI
Meso treba duže peći i kuhati – Ljudi i životinje obolijevaju od tri oblika bedrenice: plućni, kožni i crijevni. Plućni, koji je rjeđi, vrlo je težak i smrtnost je velika. Za kožni Ivan Pešo kaže da nije toliko opasan, ali je dugotrajan. Ispod kože je klor kao dezinficirajuće sredstvo koje uništava i spore. Pa ako tu bakterija i dođe, sporo prodire jer su tu depoi klora.
“I u plućima imamo klora, ali i plućnih baketrija – pneumokoka, koji su antagonisti spornoj bakteriji i sprječavaju njezin razvoj. U crijevima ima bakterija mliječno-kiselog vrenja koje to sprječavaju. Tako mala djeca i životinje koje su na sisi vrlo rijetko obolijevaju jer sisaju i opet se stvara dosta mliječne kiseline. Do crijevnog oblika bolesti kod čovjeka dolazi najčešće kod konzumacije nedovoljno pečenog ili kuhanog mesa, inficiranih mesnih proizvoda i prerađevina. Treba napomenuti i kako je stoku oboljelu od bedrenice ili pod sumnjom na tu bolest zabranjeno klati”, kaže Pešo.
OPASNI KOMARCI
I ptice su rezervoar virusa Prema riječima Ivana Peše, najveći su rezervoari nositelji virusa encefalitisa – konji. No, kada jednom virus dođe u njih, onda konji praktički više nisu ti koji šire infekciju jer su to premale količine da bi ih komarac mogao isisati i ubaciti kod drugoga. Svi kralježnjaci nose taj virus, no najviše ga se, ističe, širi iz ptica. “One su taj rezervoar virusa, u kojima se on čak i razmnožava. Tako komarci, sisajući ptice, poslije to prenose na konja ili čovjeka. Ako ih takav komarac ubode, i jedan i drugi mogu oboljeti s blagim, ali i vrlo teškim nervnim simptomima”, rekao nam je Pešo.
Piše: Igor BOŠNJAK/glas-slavonije.hr
