E ! Tako ! Prošlo je ljeto s neugodnim vrućinama pa se lakše i piše i diše, a ne samo da se lakše kopa, naprimjer. – Jel`da!
I, da se odmah razumijemo, po mojemu skromnom sudu: – vrlo, vrlo dobro, i dobrodošlo! – Svaka čast nakladnici(!); bravo, bravo Zvonimire STJEPANOVIĆU!
Moja snabdjevačka osovina / kanal koji mi dostavlja sve županjske izdavačke / nakladničke novosti uredno funkcionira (Županja: Kata T.; preko Osijeka: Dobrila, Cica B.) još ljetos mi je proslijedila i najnoviju (dakle, ne i prvu) „Povijest igranja nogometa u Hrvatskoj“ autora Zvonimira STJEPANOVIĆA, županjskog pjesnika i publicista, pa mi je nešto došlo da i ja – koliko-toliko (ne)kompetentan – kažem i napišem koju riječ jer, radi se o zaista važnom i potrebitom konačnom gotovo znanstvenom ukoričenju te priče kako se prvi, pravi nogomet počeo igrati u Županji, i to baš u Županji, – jer – zaboga – radi se o nogometu a ne o makar čemu, – pikadu ili lovu kanarinaca, recimo !
U ono vrijeme dok smo živjeli „u tunelu socijalizma“ o ovoj temi pisalo se samo sporadično i slučajno kao i o „Junaku iz Like Marijanu Matijeviću“, pa i mačevanju – sve vezano i naznačeno kao rubne marginalije naslovljenih kao „Zanimljivosti“ i/ili „Jeste li znali“ uvijek, doduše, naznačeno kao zanimljivost vezana za Županju. Uporno i redovito svake godine barem jednom to je činio vrijedni Stjepan Tomić kao županjski kroničar baš takovih napisa u rubričicama kojekakvih časopisa, Večernjeg Lista i Vjesnika, itd.itd.
Konačno je došlo i vrijeme da se taj zagonetni fenomen prvog igranja nogometa i nogometne igre temeljito, studiozno i znalački – da ne kažem „znanstveno“ – rasvijetli i ponudi ne samo onoj banalnoj športskoj publici nego i ozbiljnim promatračima i institucijama. – A nogomet – danas – ni kod nas, a poglavito ne u svijetu, nije više pusto nogometašenje nogometnih klubova i nacionalnih, državnih izabranih vrsta najboljih momčadi na regionalnim, kontinentalnim i svjetskim prvenstvima i to ne samo kao fenomena nogometa kao vrste športa nego i kao ukupnog interesnog gotovo općedruštvenog statusa, a u kojima je pružena mogućnost i takozvanim „malim“ nacijama i državama da se domognu svesvjetskih dometa. Da ne duljimo u tome pogledu dovoljno je u svakom kutku Svijeta danas reći Luka MODRIĆ = Hrvatska – Croatia !!!
Dakle, imamo pravu antologiju uređenu i sređenu po svim pravilima antologičnosti (koja pokriva dokumentarnost i prispodobivu istinitost i autentičnost), sustavnosti, literarnosti i drugim pravilima i osobinama ove vrste spisateljskog djela. Odnos količine, udjela, pisanog teksta s jedne strane, i foto dokumentacijskog materijala, s druge strane; kronološka sustavnost; potkrijepljenost preciznim izvorima navoda činjenica; jasnoća povezanosti niza „dokaza“ činjeničkog zaključivanja, – sve, dakle, po pravilima struke i još dvojezičnost koja je vrlo važna jer se radi o izvornosti iz baš engleskog igranja nogometa kao matičnog fenomena nogometa !
Snagu i težinu istinitosti – antologičnosti utvrđuje Odluka svih razina nogometnih saveza (profesionalnih autoriteta nogometa – jugoslavenskog i hrvatskog) iz 1980. kojom se cit.: „Utvrđuje grad Županja kao mjesto gdje se pojavila prva nogometna lopta i gdje je dolaskom Engleza 1880. godine ozvaničeno prvo igranje nogometa u našoj zemlji.“ (K. Oršolić, 1981: 134-135, Z Luić, privatna arhiva). – Ili, kako sam Stjepanović kaže za sadržaj u uvodniku da je cit.: …On je sročen faktografskim i vizualnim jezikom, kronološki, čvrstim podacima i neospornim činjenicama.“
E, a meni (sada) napamet padne „uparenost“ ove antologije i Rešićevog remek-djela „ENGLESKA IGRA ŠOKAČKE LADY“ pa koristim prigodu da neskromno kažem kako ovaj Rešićev dokumentarni roman držim, smatram, tvrdim, osobno proglašavam i vidim kao najbolje ukoričeno štivo u zadnjih pedesetak godina županjskog izdavaštva, ma kako ono – to županjsko nakladništvo – bogato ili nebogato bilo.
I još nešto za antologiju: samo 400 primjeraka (!?), a trebalo bi daleko više pa predlažem da gospodin gradonačelnik na proljeće kada onaj riječni europski kruzer pristane tamo kod Muzeja, da on ili berem netko iz Muzeja kao njegov izaslanik, – da svakom putniku s broda tamo kod križa podari po jedan primjerak „Prvog igranja nogometa u Hrvatskoj“.
Podnaslov uvodnika „Ovdje je početak onoga što se u Hrvatskoj zove nogomet“ – riječi su legendarnog Vlatka Markovića.
*** Sasvim slučajno i ne zločesto sjetih se godišnjice utemeljenja županjske Gimnazije kao najbolje škole koju smo mi njeni učenici u svojim životima i školovanjima pohađali, a o čemu je čak(!) snimljen filmić prikazan na YouTubeu zaslugom ŽupanjacNeta. – I antologiju i almanah, i učenici, a poglavito njihovi profesori pa i pomoćno osoblje Gimnazije to su zaslužili, i nitko se ne može ispričati za propust, – usput budi rečeno!
Zdravi i veseli bili.
Borislav Maričić
