Šećerane u Županji i Osijeku preradit će oko 900.000 tona repe s 12.560 hektara i proizvesti oko 130.000 tona šećera
Pred domaćim šećeranama, udruženima pod radnim nazivom Hrvatska industrija šećera (HIŠ), ovogodišnja je kampanja prerade slatkog korijena. Zbog racionalizacije poslovanja od ove se jeseni u Virovitici više neće proizvoditi šećer od šećerne repe. Prerađivat će se u Tvornici šećera Osijek i u županjskoj Sladorani.
Osnovni cilj povezivanja hrvatske industrije šećera stvaranje je većeg i efikasnijeg poslovnog sustava, koji u uvjetima rastuće liberalizacije i pojačane konkurencije na europskom tržištu, nakon ukidanja sustava proizvodnih ograničenja, može na ekonomski održiv način konkurirati regionalnim i drugim europskim i globalnim sudionicima na tržištu šećera, na kojemu djeluje i hrvatska industrija šećera. Kampanja u Županji trebala bi početi u srijedu, 9. rujna, a u Osijeku 16. rujna. U Hrvatskoj je ove godine slatkim korijenom zasijano samo 10.560 hektara, a za potrebe HIŠ-a 2000 hektara ugovoreno je i u Mađarskoj. Usjevi su, srećom, napominje predsjednik Uprave HIŠ-a Željko Zadro, u jako dobrom stanju i očekuje se oko 900 tisuća tona šećerne repe. S obzirom na to da su ove godine uspjeli spriječiti napade i štetne učinke cerkospore, očekuju i visoke vrijednosti digestija te ukupnu proizvodnju šećera od približno 130 tisuća tona.
Ovisi o proizvođačima
Nakon tri vrlo teške i iscrpljujuće godine za domaću industriju šećera, čija je sudbina bila neizvjesna, udruživanjem šećerana u jednu tvrtku opstala je proizvodnja šećera i šećerne repe u Hrvatskoj, a koliko će šećerana ostati raditi, ovisit će o proizvođačima slatkog korijena.
- Ukupne površine pod repom određuju u koliko će se proizvodnih pogona odvijati prerada šećerne repe. Uzimajući u obzir dobre urode ove godine i dobru digestiju, što je rezultat zajedničke uspješne borbe nas i naših kooperanata s cerkosporom, optimističan sam glede povećanja zasijanih površina u idućoj, 2021. godini, što je u obostranom interesu – govori Zadro. Poručuje da će sa svoje strane učiniti sve da budu točni s preuzimanjem i plaćanjem repe ovogodišnjeg uroda i vjeruje da interes proizvođača za povećanje sjetvenih površina neće izostati.
Sve glasnije se, naime, može čuti kako će, ako se proizvodnja repe ne poveća, jedna od tvornica morati prestati raditi, jer postojeću količinu može bez problema preraditi jedna šećerana. Zadro napominje da prosječna proizvodnja šećera po šećerani u EU-u, nakon ukidanja kvota, iznosi oko 172 tisuće tona. Od toga je u starim zemljama članicama prosjek 210 tisuća tona, a u novim članicama, u koje se ubraja i Hrvatska, 102 tisuće tona.
- U vezi s potrebnim površinama, matematika je ovdje vrlo jasna i tu ne može biti odstupanja ako želimo ići u korak bar s prosjekom novih zemalja članica! Održivu proizvodnju moguće je imati samo u pogonima na koje će se vezati bar deset tisuća hektara. Ističem da je prosjek po šećerani u EU-u danas nešto manji od 15 tisuća hektara. Dakle, za održiv rad dviju šećerana u Hrvatskoj moramo imati bar 20 tisuća hektara pod repom – zaključuje. U Ministarstvu poljoprivrede redovito ističu da je šećer već dugo jedan od najvažnijih hrvatskih izvoznih proizvoda i smatraju da to tako treba biti i mora ostati. I svi potezi koje čine idu u tom smjeru.
Strateška proizvodnja
Najvažnija mjera koju je Ministarstvo poljoprovrede uvelo u prošloj godini potpora je proizvođačima šećerne repe od 20 milijuna kuna godišnje. Riječ je o trogodišnjem programu ukupnog iznosa 60 milijuna kuna, namijenjenog proizvođačima s maksimalnim iznosom potpore od 2500 kuna po hektaru. Izmjenom je sada omogućeno da i proizvođači koji u taj trogodišnji program nisu ušli u 2019. imaju mogućnost ući ove godine i ostvariti potporu za 2020. i 2021. Uz obvezu da u 2021. zadrže minimalno 40 posto površina koje su imali u ovoj godini. U Ministarstvu očekuju da će i ta mjera potpore, uz izravna plaćanja i proizvodno vezanu potporu, pridonijeti zadržavanju proizvodnje šećerne repe, koja je uz proizvodnju šećera strateška proizvodnja u Hrvatskoj. A riječ je o izvoznom proizvodu i proizvodnji koja se odvija u Slavoniji, što je od posebnog značenja. Prema EU statistici, na jedno radno mjesto u šećerani ide 14 zaposlenika u drugim sektorima, što znači da je industrija šećera, osobito u ruralnom dijelu, vodeća industrija.
Hrvatska ima najvišu otkupnu cijenu repe u EU-u i vrlo izdašne poticaje za proizvođače, od gotovo 6000 kuna po hektaru. I mnogi se stoga s pravom pitaju nije li to dovoljan razlog za povećanje proizvodnje i nije im jasno zbog čega proizvođači, unatoč tomu, i dalje kalkuliraju i tvrde da im šećerna repa nije isplativa.
- Problema je puno, a vjerojatno je jedan od najvećih bila cerksopora, protiv koje uglavnom nismo imali uspješna rješenja sve do ove godine. Repa je izuzetno zahtjevna kultura, traži puno rada i znanja, kao i ulaganja po jedinici površine. Zauzvrat, repa proizvođačima koji znaju i žele raditi sve višestruko vraća. Međutim, kao što znate, veća ulaganja donose i veći rizik. S obzirom na politiku EU poticaja i uzimajući u obzir politiku dodjele poljoprivrednog zemljišta, naši se poljoprivrednici odlučuju za manje zahtjevne kulture, iako je zarada kod tih kultura po jedinici površine manja – ističe predsjednik Uprave HIŠ-a Željko Zadro. Dodaje da još nisu iziašli s prijedlogom novih uvjeta sjetve šećerne repe i otkupnih cijena za sljedeću godinu, ali vjeruje da će biti na razini ovogodišnjih. Napominje da je oporavak na tržištu šećera lani započeo, što se vidjelo po blagom porastu cijena u višemjesečnom razdoblju.
Nažalost, pandemija COVID-19 usporila je trend porasta cijena, ali je veći negativni učinak bio u padu potrošnje svega, pa tako i šećera.
NEDOPUŠTENA PRODAJNA PRAKSA
Velik problem s kojim su u posljednje vrijeme suočeni u HIŠ-u jest i nelojalna konkurencija. “Moram upozoriti da se naša konkurencija koristi nedopuštenim prodajnim praksama zbog dominantnog položaja na tržištima EU-a. Uz pomoć stranih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj se nudi isti šećer koji je u domicilnim zemljama proizvodnje dvostruko skuplji. Riječ je o ponovljenoj praksi, koju smo nedavno ponovno uočili. Zbog takve ćemo se nedopuštene prakse i zloupotrebe dominantnog položaja uskoro s dokazima obratiti Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja, kao nadležnom tijelu, kako bismo zaštitili našu proizvodnju, a posredno i naše kooperante”, kaže Zadro.
DODATNI POTICAJ NIJE IM PRESUDAN
Zadro napominje da je politika podjele državnog zemljišta u Hrvatskoj posljednjih više od 20 godina dovela do vrlo niskih cijena zakupa. I evidentno je da u takvom slučaju mnogi poljoprivrednici odustaju od bilo kakvog dodatnog rizika i odlučuju se za sjetvu manje zahtjevnih kultura, koje ne traže dodatni rad i zaposlene. “Stoga kod nas čak i dosta visoki poticaji za repu, čini se, nemaju presudnu ulogu. Sve dok je politika poticaja i u EU-u i kod nas takva da je bazni iznos plaćanja po površini izuzetno visok, u Hrvatskoj je drugi najveći u EU-u (!), dodatni poticaj za repu i druge zahtjevne kulture ne igra presudnu ulogu u odabiru koju kulturu sijati”, zaključuje.
Marija Lešić Omerović
Glas-Slavonije.hr
