Svinjogojci na krajnjem istoku Hrvatske klecaju pod teretom sve većeg uvoza živih svinja i svinjskog mesa po dampinškim cijenama, koji godinama guši domaću proizvodnju.
Dodatan problem drastično je poskupljenje stočne hrane, uz istovremeni pad cijene mesa, a u takvim je uvjetima, upozoravaju, gotovo nemoguće opstati. U Hrvatskoj je, primjerice, u razdoblju od svibnja 2020. do svibnja ove godine cijena pšenice skočila sa 163,99 na 199,29 eura za tonu. Cijena kukuruza narasla je sa 143,06 na 196,54 eura za tonu.
- Situacija u svinjogojstvu sve je gora. Lani smo u travnju dobili dodatni “COVID poticaj” od 490 kuna po krmači, uz uvjet da ih moramo zadržati do 31. prosinca 2021. kako bi se sačuvala proizvodnja – priča Antun Golubović iz Đurića. Napominje da je Ministarstvo poljoprivrede isplatu poticaja obećalo i ovog proljeća, a onda je donijelo odluku da će poticaj za krmače za 2021. dobiti samo oni kod kojih je lani zabilježeno stavljanje u promet najmanje 15 svinja po krmači. Dodaje da autohtone pasmine svinja nisu dobile pomoć zbog COVID-a.
- Sporno je to što smo mi koji svinje nismo mogli prodati u prošloj godini, nego u ovoj, ispali iz te priče, ali ne svojom krivnjom – upozorava i dodaje da su svinjogojci sada suočeni i s novim problemom – ograničena im je prodaja malim kupcima.
- Ukinuli su nam prodaju svinja na OIB, uz putni list, koji kupac prilaže veterinaru kao dokaz o podrijetlu svinje kada nosi meso na pregled na trihinelu. Ljudi su do prije mjesec-dva mogli doći k meni i kupiti, primjerice, dvije svinje, ja ih potom odvezem u klaonicu ili kupcu na kućnu adresu, ali to odnedavno više nije moguće – nezadovoljan je.
Prema novim pravilima, svi oni koji žele kupiti svinju za preradu i zaklati je u svome dvorištu ili prasce za tov do jeseni sada moraju ishoditi identifikacijsku karticu gospodarstva.- Nama je velik problem nedostatak klaonice. Kao jedna od spomenutih mjera kojima se želi pomoći stočarstvu jesu i brzi lanci opskrbe, ali oni ne mogu zaživjeti bez klaonice. I svaka županija u kojoj se ljudi bave stočarstvom trebala bi imati klaonicu s rasjekaonicom, sortirnicom i pakirnicom, kao što je predviđeno kod nas u Otoku. To će nama uzgajivačima pružiti sasvim nove mogućnosti i prodaju određenih komada mesa zainteresiranim kupcima – objašnjava.
Također smatra da su uzgajivači autohtonih pasmina svinja zakinuti. Imaju manji poticaj za krmaču, moraju je u dvorištu držati 365 dana, a ta je obveza za hibridne, plemenite pasmine 100 dana od dana podnošenja zahtjeva za poticaje.
Golubović upozorava da je ponovno došlo do velikog poremećaja na tržištu, što dovodi do apsurdnih situacija i smanjenja proizvodnje.
- Imam stalnog kupca kojemu sam ovoga proljeća prodavao crne svinje po 12 kuna za kilogram žive vage, što je i cijena njihove proizvodnje. Redovito je plaćao, ali prije tri dana, kada smo trebali nastaviti isporuku, kaže mi da ne može platiti dogovorenu cijenu, nego mi nudi 15 posto nižu, odnosno 10,5 kuna, jer više ne može prodati meso po cijeni po kojoj ga je do sada prodavao. Nije mi jasno da sada, u jeku turističke sezone, cijena mesu pada. Nitko ne očekuje da će rasti, ali nismo se nadali ni padu – razočaran je.
Ovaj poznati uzgajivač upozorava na veliku potrebu očuvanja stočnog fonda u Hrvatskoj i strahuje kako izvoz žitarica poprima takve razmjere da domaći stočari sutra neće imati čime hraniti stoku. Napominje da mesna industrija i dalje uvozi žive svinje, ovdje ih kolje i na polutke udara pečat RH, zbog čega ispašta domaća proizvodnja, za kojom nema interesa, iako ne zadovoljava ni 50 posto tržišnih potreba.
- Ljudi na farmama sada imaju svinje od 180 do 200 kilograma, a počeli su ih prodavati dok su težile 110 kilograma i još uvijek ih nisu prodali. Ljudima je voda došla do nosa i ako se hitno ne reagira i ne pronađe rješenje, bojim se da će domaći stočni fond biti uništen, jer ovakva situacija tomu neizbježno vodi – zaključuje.
Traže i usmjeravanje sredstava iz Programa ruralnog razvoja jačanju i revitalizaciji stočarstva, umjesto u dječje vrtiće i vatrogasne domove, koje podupiru, ali drže da se novac za njihovu gradnju, u vrijeme dok su stočari na koljenima i bore se za opstanak, treba osigurati iz drugih programa, a ne iz poljoprivrednog.
Marija Lešić Omerović
Izvor: glas-slavonije.hr
