U Općinu je stiglo pozitivno rješenje Ministarstva poljoprivrede kojim prestaje upravljanje Hrvatskih šuma nad površinama uz Savu na Pašnjaku Poloji.
Nakon dugog vremena i velikog broja dopisa i radnji rješenje je konačno pozitivno. Na glavnom dijelu Poloja Hrvatske šume više nisu upisane.
Poloji su sada u dosta tužnom stanju. Dobrim dijelom zarasli u nisko raslinje. Mnogi od nas se sjećaju prostranstva pašnjaka Poloji uz Savu, a na kojem nema trnja i korova. Sve je to nemarom države i rastjerivanjem ljudi zaraslo. Dijelovi i nisu zarasli i koriste se. Tu je, uredit će se.
Nakon dugog postupka u kojem je krajem prošle godine na teren izašlo Povjerenstvo Ministarstva, (sasvim ugodni ljudi) i nakon još nekoliko radnji Rješenje je konačno pozitivno i Hrvatske šume su ispisane. Općina je još podnijela zahtjev i za neke manje čestice i dijelove čestica, a taj se postupak još vodi.
Na sredini Poloja (gdje Hrvatske šume također sad nisu upisane) trenutno se za potrebe zemlje za radove na nasipu kopa jezero. Svakako ćemo i to jezero znati iskoristi za brojne aktivnosti. Još preostaje riješiti odnose s Hrvatskim vodama.
Naša prirodna bogatstva trebamo staviti u funkciju svih. Kako poljoprivrede i stočarstva, tako i svega ostalog. Ne moraju se svi baviti poljoprivredom. Kontinentalni turizam je i te kako vezan uz takve jedinstvene površine i prirodna bogatstva. I brojne druge aktivnosti i djelatnosti se tamo mogu provoditi. Jedno se na drugo nadograđuje.
Pa i sama šetanja, bez nečije smetnje; i sama mogućnost da se gostu pokaže što sve ima u Štitaru je već jedna jako lijepa mogućnost.
Pokazalo se da uz ustrajnost nije nemoguće postići cilj i da ako smo ustrajni, uspjet ćemo. Ako uporno kucamo i otvorit će nam se.
Isto vrijedi i za lovište i za Savu i za Ledine i za sve površine koje su u Štitaru zaposjednute i na kojima je Štitarcima onemogućen pristup. Nema ništa ako se nakon prvog „ne“ odustane ili drugog „ne“ ili trećeg „ne“. Zašto bi uopće odustali od svojeg?
Stjepan Gašparović
