Tapeciranje rabljenog namještaja, kojemu se zamjenom spužve i tkanine može vratiti kvaliteta i dati potpuno nov izgled, postalo je sve tražnije. Građani se za tu opciju odlučuju zbog više razloga, a jedan od glavnih svakako je ušteda u odnosu prema kupnji novog namještaja. To nam potvrđuje i Asmir Velagić, vlasnik obrta za tapeciranje namještaja ASSA iz Gunje. Bogato iskustvo u tome poslu i on i supruga stekli su radeći u nekada poznatim pogonima za proizvodnju namještaja Malagić i Amazona u Gunji. Nakon poplave njihovi su vlasnici bili prisiljeni staviti ključ u bravu i supružnici Velagić su tada, nakon 17 godina rada, kao i velik broj njihovih sumještana, ostali bez posla.
– Razmišljali smo što i kako dalje i dvojili otići izvan Hrvatske ili ostati u svome selu. S obzirom na to da smo sitnije popravke namještaja obavljali i sami, u vlastitoj režiji, i da nam i djeca moraju na fakultet, odlučili smo ostati u Gunji i boriti se – priča Asmir. Prije tri godine, s pomoću poticajnih sredstava, otvorili su obrt za pružanje usluga popravka i tapeciranja namještaja, točnije, garnitura za sjedenje, dvosjeda, trosjeda, kutnih garnitura, fotelja, taburea, kauča… Tu je i bojenje drvenih dijelova, primjerice, stolica koje presvlače, a izbjegavaju raditi pločasti namještaj. Rade uglavnom prema preporukama, oglašavaju se na društvenim mrežama, a pokrivaju Vukovarsko-srijemsku i Osječko-baranjsku županiju. Dalje im se, napominje Asmir, uz postojeće cijene ne bi isplatilo ići zbog velike udaljenosti i organizacije posla.
– Nastojimo pružati usluge po nekim realnim cijenama, uzimajući u obzir visinu radničkih plaća, jer naši su klijenti, rekao bih, uglavnom srednji sloj građana. Puno parametara uzimamo u obzir kako bismo formirali prihvatljivu cijenu, i za nas i za naše klijente – dodaje. Napominje da uvozni namještaj, primjerice, iz BiH, Poljske, čak i iz Kine, ruši cijenu namještaja u Hrvatskoj i konkurencija je sve veća. U skladu s tim, i oni moraju prilagoditi cijene presvlačenja namještaja kako ljudima ne bilo preskupo i kako im se ne bi dogodilo da im kažu da za taj novac mogu kupiti novu garnituru. Najviše ih zovu za garniture za sjedenje i francuske ležajeve, bračne krevete i stolice.
- Ovo je doista mukotrpan posao i to mora raditi majstor s iskustvom. Moraš baš dobro poznavati materiju da bi se mogao upustiti u taj posao. Svaka garnitura koja dođe u našu radionicu različita je, tu nema šablona, moraš je kompletnu rastaviti, rašiti, preslikati sve šablone u odnosu prema originalu da bi se mogla ponovno sastaviti. Mora izgledati kao nova, kao da je izišla iz tvornice, sve mora biti originalno. Nikada ni na koji način ne želimo oštetiti naše klijente, niti si dopustiti da mi kažu: “Majstore, pa to nije ono što je bilo!” – ustvrdio je Asmir. Priznaje da bi puno lakše, jednostavnije i brže bilo proizvoditi tipski namještaj, imati pet modela i raditi ih prema predlošku.
– Primjerice, takvu novu garnituru dvije žene skroje i sašiju za jedan dan, a ovu garnituru koju mi repariramo dvije žene trebaju raditi tri dana. To je jako velika razlika i u dnevnicama i u vremenu – govori Asmir. O velikom zanimanju građana za tapeciranje namještaja najbolje govori podatak da su u obrtu ASSA kompletno popunjeni sve do kraja studenoga i trenutačno na stanju imaju 20 dogovorenih garnitura za sjedenje. Tu se, napominje, također javlja novi problem, jer ljudi moraju dugo čekati da dođu na red. Dosad je rok čekanja uvijek bio od 30 do 40 dana, a sada se popeo na tri mjeseca, što stvara određeni pritisak, ali zasad se, kažu, uspijevaju nositi s tim.
Dodaje da su sve veće potrebe za proširenjem kapaciteta i povećanjem broja ljudi, ali sve to za sobom vuče i dodatne troškove, a cjenovno treba ostati konkurentan kako bi se opstalo na tržištu. U radionici ih je trenutačno četvero, uz njega, suprugu i sina, zaposlena je i jedna žena, koja šije.
Velagići posjeduju nešto veću halu kojui bi mogli staviti u funkciju, gdje bi se mogle zaposliti još tri-četiri osobe, što bi bilo dovoljno. No velik je problem i pronaći radnike, majstora i šivačicu koji znaju posao. Svojedobno je, prisjeća se, u tvornici kod Malagića radilo 40 stručnih žena koje su šivale, u Amazoni njih 15-ak, ali one više nisu u Gunji, otišle su trbuhom za kruhom.
- Ne mogu zaposliti nekoga tko nema iskustva u ovome poslu jer za osposobljavanje treba dosta vremena. To bi se moglo da je riječ o tipskoj proizvodnji namještaja i da žene šiju jedno te isto. Za dva-tri mjeseca naučila bi se poslu. Ali ovo je drukčije, svaki je dan druga garnitura i svaka je različita. I tu se moraju znati određene finese, cakice, da bi se posao mogao kvalitetno odraditi i da bi naši klijenti bili zadovoljni, što nam je najvažnije – zaključuje Asmir Velagić.
Asmir Velagić vlasnik obrta
Ovo je dosta mukotrpan posao. Svaka garnitura koja dođe u našu radionicu različita je, tu nema šablona, moraš je kompletnu rastaviti, rašiti, preslikati sve šablone u odnosu prema originalu da bi se mogla ponovno sastaviti. I tu trebaju majstori s iskustvom, koji posao mogu odraditi kvalitetno
Marija Lešić Omerović
Glas-Slavonije.hr