Um caruje snaga (o)klade valja: Alda Lukačević

on: 20, srpanj, 2025No CommentsViews: 2.931 views

Alda Lukačević slovio je u Štitaru kao vrlo snažan čovjek, kako su u selu govorili “ bio je jaki k’o bik ”. Bio je stasit i krupan, imao je snažne ruke i ogromne šake s debelim prstima i neobično velikim palčevima, kažu skoro kao dva “ normalna”, pa je zbog toga dobio nadimak “Palconja”. Bio je ratar i šumski kirijaš. Za rad u šumi nije bio svatko. Nekada davno ( kraj 19. stoljeća) dok su se sjekle okolne šume Alda je sa partijama iz Štitara kirijao i prevozio trupce u tanin-fabriku u Županju. Na istom poslu bilo je i nekoliko kirijaška partija iz Gradišta. Jedan od tih Gradištaca imao je zbilja krasne i jake konje i u svakoj prilici hvalio ih je preko svake mjere; Pa kako su lipi , pa jaki, pa poslušni, pa vuku u par… itd. I Alda je imao dobre, pa mu je to hvaljenje dozlogrdilo. Odbrusio je Gradištancu; “Sve što ti tvoji konji povuku ja ću izvrnit”. I tako je pala oklada, ni manji ni više već u par konja, što nije bilo malo.

Klada je bila natovarena na šumska kola tzv. parizer . Alda se malo podvukao pod kladu i na opće zaprepaštenje prisutnih kirijaša izvrene parizer zajedno sa kladom. Koliko je velika ta klada bila ostalo je nepoznato ali prema općem mišljenju prisutnih parizer i kladu jedan čovjek nikako nije mogao sam izvrnuti. Bome, Alda izvrni i parizer i kladu. Gradištanac je prihvatio gubitak oklade, bilo mu je žao njegovih krasnih konja, ali šta je tu je. Alda je to vidio pa mu je lakonski odgovorio;” Neću uzet tvoje konje, al’ nemoj bit’ nikad tako siguran jer ne znaš ‘ko šta može”.

Alda je vrijedno radio, bio je imućan pa je mogao otići na hodočašće u Lurd. Starost je došla a Alda nije imao nasljednike, ostao je sam pa se “ dao u komenciju” ( doživotno uzdržavanje ) mom djedu Tuni Lukačević. Djed Tuna je naslijedio imetak a u šali i nadimak “ Palconja”.

Alda Lukačević je umro 1942. godine a mama Marija r. Lukačević, tada curica od 6 godina sjeća se “ velikog i krupnog đeda u gaća i rubini kako ide gankom – i kad je umro bio je velik i krupan”.

I naš Junak iz Like jednom se prilikom natjecao (op.a.; s elementom oklade ?? ) a u igri su bila isto dva para konja. Članak o tome donose Hrvatske Novine br. 9. od 07.03.1925. godine.

“Junak iz Like i četiri konji: Atlet Marijan Matijević poznat po svojoj rodnoj krajini pod imenom “Junak iz Like“ se je s industrijalcem Novakom valjal , da mu četiri konji nećedu rastegnut ruke, kad si je on skupa popade. I za istinu je on kod ovoga valjanja dobil, ča su nazočni ljudi potvrdili, da mu četiri konji nisu mogli rastegnut ruke.”