– S djecom je više nego lijepo raditi. Kada dođu i rezultati, poput prošlogodišnjeg priznanja za najproizvod od bojena stakla, onda je nekako i još ljepše. No boli činjenica da se najavljuju brojna ukidanja satnice pa se bojim da će se učeničke zadruge ugasiti – kazuje učiteljica Anica Gačić, koja je zajedno sa suprugom kotač zamašnjak svega što zadruga postiže. Nije joj baš jasna situacija u kojoj se potiču rad i kreativnost učenika, a istovremeno uništavaju napori postignuti proteklih godina. No, bez obzira na sve, učiteljica Gačić prisjeća se kako je sa suprugom godinama pohađala brojne seminare i znanje stečeno na njima prenosila na učenike svoje škole.
– Usmjerili smo se na svoj kraj, na tradiciju, i radili smo puno toga. Kada je zlatovez bio aktualan, radili smo s njim, no uveli smo i posebne tehnike, poput geometrijske apstrakcije, i slike koje su tako napravljene postale su veliki hit. Uvijek imamo nešto novo, a da smo uspješni svjedoče i podaci kako su naši bivši učenici i zadrugari obrazovanje nastavili u likovnim školama, neki su postali modni kreatori ili dizajneri – prisjeća se učiteljica. Priznaje da se puno toga financira iz vlastitog džepa, no ni njoj ni roditeljima bošnjačkih učenika nije žao.
– Roditelji su velika potpora, voze djecu na susrete i sajmove, pomažu nam – nastavlja učiteljica Anica Gačić i najavljuje istraživački rad zadruge.
– Odabrali smo oborke (drvena posuda korištena kao mjera za žito, nap.a.) za istraživački rad jer to je dio naše tradicije i želimo ih sačuvati od zaborava. Vidjet ćete na županijskoj smotri učeničkih zadruga u travnju u Županji što smo napravili – najavljuje nam učiteljica kojoj je iznimno drago što su radovi zadrugara iz Bošnjaka završili diljem svijeta – u Kini, Americi, Kanadi.
Zbog dukata ih čuvala policija
– Kada smo bili na sajmu u Dubrovniku, naše su učenice bile odjevene u narodne nošnje. Zbog dukata ih je čuvala policija i sigurna sam kako su policajci bili iz Slavonije jer znali su vrijednost naslijeđa – s osmijehom se prisjetila učiteljica Anica Gačić, koja s učenicima radi čak 44 godine. – To me drži, i da se ponovno rodim, bila bih učiteljica, što god nam najavilo ili ukinulo ministarstvo – zaključila je.
Z. Knežević/glas-slavonije.hr
