TURISTIČKI RAZGLED ŽUPANJSKIH „BISERA“

Ne, nije bajka

Bila jednom jedna Županja, gradić na lijevoj obali Save, kao što joj je tepao Stipa Tomić. Ona je u srcu  mnogih, ali izdvajamo riječi naših suradnica, prije svega, Ružice Dabić – Ruže Bučak, Viki i uspomene (Viktorije Vašarhelji – Majačić) , Vesne Hope, čije pjesme i kolumne rado objavljujemo na našem portalu i dijelimo lijepa sjećanja i uspomene. 

Ovako o njoj piše Vesna Hope: 

Dobri moj grade
na obali Save.
U tebi mi žive
sve radost prave.
Samo sam jedna
od puno njih.
Županjo moja
zbog tebe ja sam
zaljubljeni stih.

Spomeniče tambure
sporta, nogometa.

Ti si za nas oduvijek
centar cijelog svijeta.

Ružica Dabić – Ruža Bučak  pjeva joj:

Bila si unikat, košnica mladih pčela,
meka muzike, zabave, plesa,
Odskočna daska mnogih nas.
Siromašnom i nepismenom si dala
kruh, dostojanstvo i spas.
Cijelog kraja žila kucavica.
Imali smo doktora, dućan, bricu,
mljekaru, pekaru, frizerku i pijacu,
mesnicu malu, čistu,
uljudnu, veselu, baš kao mesar Hajlo – istu.

Vrhunsku tvornicu šećera, škole
za svako dijete, predsjednika ili radnika.
Imali smo i zubara M.
Uvijek je zub izvadio, ne znam da li je i jedan popravio.
”Šanzelize”aveniju, park, ljetnu bašču,
šetališta, čitaonicu, knjižnicu,
”Kristal” restoran, kino, kuglanu,
sportska igrališta, NK ”Radnički”,
naravno, najbolji, pobjednički.
Nabraja pjesnički naša Ruža i dalje, o stanovima iz mašte, s  hrastovim parketima, kupaonicom, ali i baščom, dvorištem. 

Vesna Hope piše da nije putnik bez adrese / pjesma Mažuranićeva 18/ i dijeli sa svojim gradom sreću i tugu. 

Naša Viki u svojim zapisima Viki i uspomene piše ”sada znam da ne možemo pobjeći od bolnih uspomena”.

Ni mi ne možemo pobjeći od uspomena, a bilo bi dobro prenijeti ih i na generacije koje ih nisu proživjele i koje misle da je Županja samo grad prve nogometne lopte, prvog igranja tenisa, što pozdravljamo i što nitko ne spori da treba slaviti i obilježavati. Trebali bismo se okrenuti i ne tako davnim uspomenama, prije kojih dvadesetak godina, kada je Županja stasala i rasla. U nedostatku prigodničarskih turističkih razgleda grada i upoznavanja njegove prošlosti i sadašnjosti, bilo bi dobro prisjeti se Županje nekad. Za nas i naše stanovnike evocirati sjećanja kako je to bilo i što smo sve imali. Nudimo nekoliko razgleda, ne sumnjajući da će se čitatelji prisjetiti još nekih vrijednih sadržaja i dodati ih u svojim komentarima.
To priželjkuje i Vesna Hope u svojim stihovima:
Skupite se svi pored mene,
fotkajmo se, uramimo vrijeme,
stvarajmo nove uspomene.

A nove uspomene gradimo na temeljima starih. Onih koje su nekada bile važan dio života ovoga grada. 

ŽIK ”Zora”

Ujutro, navečer, popodne rijeka žena ide s posla i na posao. Vesele i sretne. Bar prvih godina. U blagovaonici crveno-bijeli karirani stolnjaci i zavjese, luk u baščici na izvolte. Prodavali robu u svojem dućanu. Mnoge su se doškolovale i omogućile školovanje svojoj djeci. Popurilo ih ko staru krpu. Zaslužili su barem da se jedna ulica zove ŽIK ”Zora”. Ili da onima koji su još ovdje i koji znaju svoj posao, Grad otkupi/ zakupi jedan od mnogih praznih prostora u kojemu bi imale uslugu za građanstvo, jer koliko znamo, potreba za uslugom šivanja postoji. 

Ciglana

Cigla je zakon. Uvijek možeš nešto dozidati. Stare cigle su naš zaštitni znak u Parku tambure, u mnogim dvorištima, a mogle bi postati i novi brend.  Dimnjak se više ne puši, sad je samo orijentir šetačima.  

Poljoprivredna apoteka (Napredak)

Ne skuplja se više svježe pomuzeno mlijeko, ne lupetaju kante cestom. 

TRO Posavina

Sveprisutna. Robe, što se kaže, od igle do lokomotive! Kvalitetne, toliko da i danas traje! Izgradili modernu robnu kuću, imali odmaralište na moru, KUD imali, a onda, kud koji, mili moji. Ima li tko još kuhinjsku krpu tete Lize, onako na tekicu, nek’ se nađe?

Hotel Jelen

Da, da. Imali smo hotel!  U centru Županje. S vodoskokom. U sastavu i motel Rastovica na autoputu. Radio furtom  non-stop,  od 0 do 24. Dođe bus, traže kavu, ovakvu – onakvu, konobar otvori vrata kuhinje i naruči 50 kava; moderan snack – bar na trgu! 

Veterinarska stanica

Danas pacijenti mace i ćuke.

Klaonica 

Više ne „miriše“, ne moraš uvrtati nosom.

Županjska banka

Jedna za 50.000 građana. Donosili plaće na ruke u firmu! Možete li zamisliti takvu uslugu današnjih banaka?  

Silosi

I traktorima se dovozilo. Čekao si u koloni dok nisi došao na red. Dođeš kući kad dođeš i tako u krug. Danas žitarice s njive – direkt u Mađarsku!

Borovo

Cipele birao, Borovo. Gdje ono u Županji danas možeš kupiti cipele takve kvalitete? 

Varteks

Jeste li izašli praznih ruku? 

Ima toga još!

Namještaj na trgu, namještaj  gdje je sada Cici. 

Jugoplastika na trgu (ko da je Tiho Osmica preuzeo franšizu).

Prvi pravi, Mateus, ko usred Zagreba. 

Pivovara – Maltz,  još negdje ga nađeš u Bosni.

Izviđački dom na najljepšoj poziciji u Županji! Danas kafić. 

Šećerana Županja
U školi se učilo. Uljanik Pula, Šećerana Županja. Kampanja bila orijentir u godini. Šećerana više ne gradi Županju. Ostaci pruge, slike dovoza repe zaprežnim kolima i tegljačima na rijeci Savi, za koju je svrhu napravljena pretovarna stanica s dugačkim transportnim kanalom.  Nije bajka. Bila je to stvarnost ovoga Grada. 

U nedostatku pravih riječi, opet citiram Vesnu: 

Šećerana tvoja
kristalnih je boja.

i Ružicu:

Kolonijo – Šećerano, voljela si i bila voljena,
ta ljubav nije izgubljena. 

Restoran ”Kristal”. Plesnjaci, glazba uživo, svatovi, maturalne zabave, proslave. Makarska, zabave, taverna, književni i drugi susreti. Ma, uz bok sa Zagrebom! 

I mi muški smo imali svoj tračeraj kod Brice. Danas nam je ostao fejs.
Mljekara

Sada strateški partneri kupe vrhnje. Male maslace posluživali u svakom hotelu za doručak
(donedavno sam mislio da je srebrno pakiranje maslaca bila neka dijetna verzija maslaca).

Stočar

Danas više paradnih konja nego mliječnih krava.

TVIN… sad ih ima, sad ih nema…

Knjižnica, Muzej, Turistička zajednica, Radio Županja, Komunalac… Bile firme županjskoga kraja, sada svedene u lokalne okvire.
Glazbena škola ”Srećko Albini” ne postoji! Što, niste znali!? Županja se šutke odrekla zavičajnika Srećka Albinija pa je Glazbena škola” Srećko Albini”  unaprijeđena službeno u  (puni naziv) Osnovna škola Ivana Kozarca – Glazbeni odjel! 

U ime novih uspomena, dopunite i vi ovu turističku ophodnju našim gradom kakvim ga pamtite! Riječju, slikom. Dopunite albume i zapise o životu i razvoju grada nekad na portalu županjac.net! Klikom na https://galerija.zupanjac.net ulazite direktno u našu galeriju!

Sto smo znali, to smo otpjevali

sto j’ ostalo ne b’ u kola stalo

Slobodan Obradović