Nekada su sela slavila rođenja. Danas broje sprovode.
Brojke koje je upravo objavio Državni zavod za statistiku ne ostavljaju prostor za uljepšavanje stvarnosti. Na području Županje i okolnih općina tijekom 2025. godine rođeno je 261 dijete, a umrle su 503 osobe. To znači da je prirodnim putem izgubljeno čak 242 stanovnika u samo jednoj godini.
To nije statistika.
To su prazne kuće, ugašena prezimena, zatvoreni razredi i sela koja svake godine postaju tiša.
Sama Županja zabilježila je 61 rođenje i čak 152 smrti. Minus od 91 stanovnika u jednoj godini za grad ove veličine predstavlja demografski udar od kojeg se teško oporaviti. Babina Greda izgubila je 12 stanovnika prirodnim putem, Bošnjaci 32, Drenovci 46, Gunja 26, Vrbanja 22. Štitar je imao samo 11 rođenih i 20 umrlih.
Jedina svijetla točka je Cerna. Tamo je rođeno 47 djece, umrle su 42 osobe i jedina je općina na ovom području s pozitivnim prirodnim prirastom od pet stanovnika.
Ali jedna Cerna ne može spasiti cijelu Posavinu.
Posebno zabrinjava činjenica da se ovakav trend ne događa prvi put. Cijela Vukovarsko-srijemska županija prošle je godine zabilježila prirodni pad od 980 stanovnika. Godinu ranije prirodni pad iznosio je 1.036 stanovnika. Brojke su i dalje katastrofalne, bez obzira na male godišnje oscilacije.
Dok se u Zagrebu govori o rastu BDP-a, investicijama i rekordnim turističkim sezonama, istok Hrvatske vodi potpuno drugačiju bitku. Bitku za golo preživljavanje.
Što vrijedi nova cesta ako njome više nema tko voziti djecu u školu?
Što vrijedi obnovljena ambulanta ako svake godine ima sve manje pacijenata mlađih od četrdeset godina?
Što vrijede europski fondovi ako sela ostaju bez ljudi?
Godinama slušamo ista obećanja. Demografske mjere. Strategije. Nacionalne planove. Posebne porezne olakšice. Rezultat?
Broj rođenih i dalje pada, stanovništvo stari, a mladi odlaze čim dobiju priliku.
Problem više nije samo iseljavanje.
Problem je što više nema dovoljno mladih ljudi koji bi uopće mogli imati djecu. Cijele generacije napustile su Slavoniju tijekom posljednjih desetljeća. Oni koji su ostali sve teže pronalaze posao koji omogućuje normalan život, stanovanje i osnivanje obitelji.
Istodobno raste broj starijih stanovnika, što neminovno povećava broj umrlih. Demografi godinama upozoravaju da takva dobna struktura sama po sebi stvara začarani krug iz kojeg je vrlo teško izaći.
Najveći problem možda nije ni minus od 242 stanovnika.
Najveći problem je što ta brojka više nikoga ozbiljno ne šokira.
Navikli smo da sela ostaju bez djece. Navikli smo da se škole zatvaraju. Navikli smo da se autobusne linije ukidaju jer nema putnika. Navikli smo da se kuće prodaju za cijenu polovnog automobila.
A narod koji se navikne na nestajanje, vrlo lako i nestane.
Vrijeme je da se prestanemo zavaravati kako će tržište, fondovi ili slučaj riješiti ono što politika desetljećima nije htjela riješiti. Demografski slom Slavonije nije posljedica jedne loše godine. To je rezultat dugogodišnjeg zanemarivanja, nejednakog razvoja države i sustavnog izostanka ozbiljne regionalne politike.
Brojke za 2025. godinu zato nisu samo izvješće Državnog zavoda za statistiku.
One su upozorenje da jedan dio Hrvatske nestaje pred našim očima.
Zoran Lucić
