Situacija je iz minute u minutu postajala sve kritičnija i bilo je samo pitanje trenutka kada će snažna vodena bujica probiti nasip i krenuti pustošiti grad. Te noći Županja je bila na nogama. Vremena je bilo sve manje. Građani su se sami organizirali i počeli grčevitu borbu protiv nezapamćene prirodne katastrofe koja je bila na pragu. Sve su ceste te noći vodile na nasip. Lopate su se prihvatili i stari i mladi, i djevojke, žene, maturanti su prekinuli norijadu… Sačuvati i obraniti svoj grad bio je imperativ. Neumorno su punili vreće pijeskom, gradili zečje nasipe i hrvali se s vodom. Ujedinjeni, zajedničkim snagama, odlučnošću, vođeni ljubavlju i neizmjernom željom da pod svaku cijenu i ovaj put obrane svoj grad, lavovski su se borili s vodenom stihijom. Ulagali su posljednje atome snage da obuzdaju podivljalu rijeku.
Mjerodavni su gradonačelniku Davoru Miličeviću predlagali da se krene s hitnom evakuacijom građana. Miličević je to odbio, nije se htio pokoriti nabujaloj i moćnoj Savi i bez borbe joj prepustiti Županju. Nije bilo nimalo lako donijeti takvu odluku, rizik je bio golem. Ali pokazala se ispravnom i presudnom u obrani grada.
– Hvala Bogu da to nismo učinili i tada povukli 1.500 ljudi koji su ulagali nadljudske napore u zaštitu nasipa. Županja bi sada također bila potopljena. Hvala svima koji su bili ovdje, odradili velik posao i nisu klonuli duhom – kazao je Miličević. Cijelo je vrijeme tvrdio da je nasip kod Županje čvrst i da će izdržati. Hladne glave i pribranošću smirivao je svoje sugrađane.
Vodostaj Save od ponedjeljka je počeo polako padati, ali zbog raskvašenosti nasipa koji je prijetio propuštanjem opasnost još nije prošla. Miličević je situaciju slikovito uspoređivao s partijom šaha i pozivao građane na oprez i budnost. “U poziciji smo da matiramo, ali nemojmo povući pogrešan potez. Imamo dramatična iskustva sela u našem okruženju. Situacija je ozbiljna, ne treba stvarati paniku, ali treba biti na oprezu”, poručivao je.
Tisuće građana Županje i okolnih mjesta, na potezu savskog nasipa, od naselja Šlajs do Poloja, koji su u početku bili prepušteni sami sebi, bez ikakve stručne pomoći Hrvatskih voda, danonoćno su se borili i uspjeli. Dobili su jednu od najtežih bitki. Županju su građani spasili od potopa i kataklizme. Još su jednom obranili granicu na Savi i time zasigurno ušli u povijest. Takav vodostaj Save kada se voda izdigla iznad krune nasipa i bila 30-ak centimetara iznad gradske šetnice, a obuzdavao ju je začji nasip, dogodi se jednom u sto godina.
Bravo, Županjci, tako se voli, čuva i brani svoj grad!
I bez šljunka i bez vreća
Koliko je situacija bila dramatična najbolje ilustrira i podatak da u Županji u subotu prijepodne, u ključnim trenucima obrane grada, kada je brza gradnja zečjih nasipa značila biti ili ne biti, u Županji nije bilo ni kilograma šljunka. Čekalo se da ga se doveze iz Vinkovaca. Nestajalo je i vreća, ali ljudi nisu posustajali, Županja i susjedne općine jedini drugima priskakali su u pomoć i uspjeli prebroditi ono najgore.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr