!
Ovo što ste upravo pričitali, nije nikakva šala. To su prije dva dana dogodilo u gradu Münster-u, u saveznoj pokrajini Nordrhein – Westfalen“, u župi Svetog križa.
Televizije i novine pune su vijesti o tom dosad nezapamćenom događaju u katoličkoj Crkvi.
Radi se o reformi u katoličkoj Crkvi – prije svega o pravima žene u Crkvi. Kako bi naglasile to što žele, stupile su u jednotjedni štrajk.
Počelo je službom Božjom na otvorenom, čime je počela akcija za više prava žena u Crkvi i to u čitavoj Njemačkoj. Pod motom „Maria 2.0“ osnivačica zahtijevaju, da tjedan dana neće ići u crkvu, i da neće obavljati svoje volonterske službe u Crkvi.
Prosvjed je upravljen protiv struktura moći u Crkvi i prikrivanju seksualne zlorabe pojedinih „posvećenih muževa“. Osim zahtijeva, da se ženama omogući pristup svim službama u Crkvi, one zahtijevaju ukidanje obveznog celibata i opširnu analizu seksualne zloporabe u Crkvi.
Teško je ocijeniti koliki je broj prosvjednica, izjavila je suorganizatorica. Navodi da su se s njima solidarizirale stotine različitih skupina, djelomično cijelih župa, među kojima je Berlin, Hamburg i Freiburg.
Biskup:“ Nestrpljenje mnogih žena moramo shvatiti ozbiljno!“
Biskup biskupije Osnabrück Franz-Josef Bode podržava ovaj pokret. „Mislim da je akcija dobra, kako bi se postavio znak, da je vrijeme da žene više sudjelovanju u katoličkoj Crkvi“, izjavio je biskup, koje je predsjednik komisije za žena u biskupskoj konferenciji.
Bode priznaje, da mu je teško prihvatiti da te žene ne žele nedjeljnu Euharistiju, i da u župskim dvoranama održavaju svoju.“Ali nestrpljenje mnogih žena u katoličkoj Crkvi mora se uzeti ozbiljno. Iza toga je duboka povrijeđenost i da se zbog toga osjećaju neprihvaćenima u Crkvi u onoj mjeri, koja bi odgovarala njihovom angažmanu.“
Konkretni zahtijevi žena su:
- Ne dopustiti više niakavu službu u Crkvi onima, koji su nekoga zlorabili i nanijeli mu tjelesnu i duševnu bol, ili koji su sve to pokušavali zataškati
- Počinitelje tih zlodjela treba prepustiti svjetovnim sudskim vlastima i angažirano surađivati s organima države, koji su za to nadležni
- Pristup ženama u sve služba u Crkvi
- Ukidanje obveznog celibata
- Crkveni seksualni moral prilagoditi životnim okolnostima ljudi
,
Naravno, da se ovo nije dogodilo slučajno. Organizatorice tvrde da postiji izravna veza između čitavog lanca počinjenih zloraba, koju su dobro protresle mjesne Crkve u mnogobrojnim zemljama, i zahtijeva za ukidanje postojećih muških struktura. Ove žena tvrde: „Mi vjerujemo, da strukture, koje su pogodovale zlorabi i koje ih sada zataškavaju, da su one iste, koje ne dopuste svećenički red za žene, jer bi tako izgubile kontrolu i odlučivanje u Crkvi.“
Ovaj pokret „Maria 2.0“ počeo je, kako smo vidjeli u jednoj skupini župe Svetoga Križa u Münsteru, koja se bavila prvim apostolskim pismom Pape Franje „Evangelii gaudium“ – na hrvatskom „Radost evanđelja“, od studenoga 2013. godine. To su u diskusiji oko ovoga pisma uočeni temeljni problemi Crkve. Iz tih diskusija je proizišao ovaj pokret.
Zašto „Maria 2.0“?
Marija, dakle Majka Božja, simbol je slike žene u katoličkoj Crkvi. Žena, koju smo postavili na oltar i koju častimo, ali koja bi trebala šutjeti i biti ponizna. „To je slika žene, s kojom se ne slažemo“ -. tvrdi jedna od organizatorica.
Za naše prilike ovo izgleda čudno, a možda i ne. Što u hrvatskoj katoličkoj Crkvi žena može? Spremati, prati, kuhati, dvoriti i naravno šutjeti.
Znam o čemu govorim. Nisu sve žene časne sestre, koje su se svjesno odlučile za taj poziv.
Ovaj slučaj neće ostati izoliran. Sigurno će se proširiti čitavom „katoličkom“ Njemačkom. Ovo „katoličkom“ sam napisao, jer je u Njemačkoj je jako velika i evangelistička crkva, koja s ovakvim pitanjima nema nikakvog problema, jer je daleko liberalnija negoli je to slučaj u katoličkoj. Kod njih i žene mogu biti svećenice i to već dugo.
Ja ću naravno pratiti razvoj događaja i o tome ću pisati. Moram na kraju priznati, da se ovome ne radujem, ali znam, da je došlo vrijeme da se u katoličkoj Crkvi puno jako važnih stvari mora riješiti. Ako ne ide drugačije, onda ovakvim pokretima.
Ja sam teologiju studirao u Njemačkoj. I kad sam trebao biti zaređen za trajnog đakona, odustao sam. Želja mi je bila da me redi đakovački biskup Msgr. Ćiril Kos i da na taj način trajni đakonat „uvedem“ u hrvatsku Crkvu. Ali u to se vrijeme kod nas o tome još uopće nije ni razmišljalo, što mi je sam biskup rekao. Zbog toga sam odustao.
Ivan Šarić Baća