Štitar na karti iz 1788. godine
Evo još jedna karte iz 1788. godine na kojoj se nalazi Štitar. Na prvi pogled ništa posebno. Ipak kad malo bolje pogledate uočit će te na štitarskom Burumu ucrtan „Festes Schloss“ tj utvrđenu vojnu fortifikaciju identičnu onoj ucrtanoj kod Sl.Šamca. Godina je 1788., početak Austrijsko-Turskog rata. Glavna bojišnica nalazi se u današnjoj Rumunjskoj – Vlaškoj. Radi predostrožnosti Austrijanci utvrđuju i vojno ojačavaju granicu na Savi. Na osjetljivim i izloženim mjestima grade obrambene fortifikacije. Radili se o privremenoj utvrdi izgrađenoj od zemlje, pletera i drva. Njena točna pozicija nje poznata. Štitar je u to doba već preseljen sa vrha Buruma na sadašnje mjesto.
U samostanu u Tolisi postoje zapisi o nalasku dosta zarđalog oružja na predjelu Topolovac, spram starog Štitara na Burumu, koje je pronađeno sredinom 19 stoljeća. Oružje je virilo iz zemlje koju Sava odnosi. Oružje je datirano sa kraja 18. stoljeća a u literaturi nisam pronašao spomena nikakve bitke na tom području. Moguće je da je tijekom Austrijsko-Turskog rata 1788-1791 na tom mjestu izveden kakav „ demonstracijski prepad“ koji je možda neslavno propao pa je ostao nepoznat.
Austrijsko Turski rat 1788-1791
Na samom početku rata austrijske snage, u brojnim kolonama prodrle su duboko na teritorij osmanskog carstva sve do Vlaške. Ubrzo se situacija na frontu preokrenula i turske snage preuzimaju inicijativu te odbacuju Austrijanace iz Mehadije u Vlaškoj i do 1789.g ponovno zauzimaju Banat. Rat na dva fronta za Turke se pokazao kao nemoguć zadatak jer su istovremeno doživjele teške poraze u Moldaviji gdje je ruski feldmaršal Rumjancev zauzeo utvrde Iaşi i Hotin, a knez Potemkin – nakon duge zimske opsade Očakov u Ukrajini 1788. Vijest o padu Očakova toliko je potresla sultana Abdul Hamid I. da je zbog toga umro.
Zbog moguće provale Turaka iz Bosne u Hrvatsku austrijska vojska pojačava obranu granice i vrši demonstracijske prepade u pograničnom području s ciljem vezivanja što većih Turskih snaga u Bosni i onemogućavanja njihovog angažmana na glavnom ratištu u Vlaškoj. Sve Krajiške i Banske pješačke grenz pukovnije stacionirane su u Hrvatskoj i ne sudjeluju u borbama Carske vojske u Vlaškoj.
Većinu pješaštva Carske vojske u Hrvatskoj 1788. godine čine domaće grenz pukovnije sa 28.176 graničar, ostale angažirane postrojbe ( 8.132 vojnika ) su iz drugih habsburških zemalj;
konjaništvo : 2029
pješaci: 5.394
pontonjeri, topnici i dr.: 709,
što ukupno iznosi 36.308 vojnika.
Austrijska carska vojska pod Liechtensteinomu u Hrvatskoj, travanj 1788. godine
Zapovjednik general konjaništva Fürst K. Liechtenstein
Brigade: generalmajor Graf Khen
Erzherzog Ferdinand Karl Infantry Regiment (l) (l.408)
Esterhazy Nikolaus Infantry Regiment (l) (l.408)
Oguliner Grenzers (2 bns & 4 cos) (3.472)
Warasdiner Kreutzer Grenz (4 cos) (890)
Warasdiner St. Georger Grenz (4 cos) (890)
Szluiner Grenz (2 bns & 4 cos) (3.472)
Kinsky Chevauxleger Regiment (6 sqns) (l.2l7)
Brigade: generalmajor Freiherr von Klebek
Hoch-und-Deutschmeister Infantry Regiment (l) (l.289)
2nd Banal Grenz (2 bns & 4 cos) (3.472)
Warasdiner Kreutzer Grenz (2 bns) (2.582)
Warasdiner St. Georger Grenz (2 bns) (2.582)
Graeven Hussar Regiment (4 sqns) (8l2)
Brigade: Major Freiherrn von Latterman
Pontooniers (l co) (l45)
Brigade: Generalmajor Freiherr von Schlaun
Preiss Infantry Regiment (l) (l.289)
lst Banal Grenz Regiment (2 bns & 4 cos) (3.472)
Brigade: Generalmajor Freiherr von Wallisch
Liccaner Grenz Regiment (2 bns & 4 cos) (3.472)
Otocaner Grenz Regiment (2 bns & 4 cos) (3.472)
Ostali:
Artillery (2 cos ) (432)
Handlager (l32)
Grenz artillerists (400)
U ratu s Turcima Brodska graničarska pukovnija je na kordonu na rijeci Savi.
-poručnik Kovačević 14. veljače 1788. godine sa pola bojne napada turski Brod i vraća se nazad sa plijenom. [1]
-11. veljače 1788, prepadom kod Bereska, 6 turskih lađa zarobili i tri uništili.
-u listopadu se nalazi u Rajevom selu.
U noći 31.svibnja 1788. godine, austrijski graničari su izvršili napad na Brčko. Šest četa slavonske graničarske pukovnije u ranim jutarnjim satima čamcima su iz Rajeva sela došli do bosanske strane i na juriš zauzele brčansku utvrdu. Jedna grupa slavonskih graničara je zauzela most na rijeci Brci. Brčanski branioci nisu se mogli ozbiljnije suprotstaviti brojnijem neprijatelju i kroz rezervnu kapiju se povlače iz utvrde, ostavivši u utvrđenju četiri topa i trideset kopalja. Prilikom povlačenja slavonski graničari zapalili su utvrdu.
1789.g. Jedna bojna pod zapovjedništvom potpukovnika Tkalčevića sudjeluje u opsadi Bribira i Beograda, a druga u pohodu na Lipnicu u Srbiji. Ondje su se istaknuli zapovjednik pukovnik Davidovich i više visokih časnika.
Situacija poslije osvajanja Berbira na gradiškom području još nije bila mirna jer su pripadnici Gradiške i Brodske pukovnije istjerivali ostatke osmanskih četa u užoj berbirskoj okolici. Na području šire berbirske okolice tijekom 1789. Godine potpukovnik Brodanović i satnik Elija rastjerivali su ponovno okupljene osmanske čete, što je bio razlog sukoba krajem kolovoza na brdu Kozari. Satnik Čivić i Elija 28. kolovoza 1789. upali su u osmansku zasjedu dok su sa dvije kumpanije čistili Kozaru od zaostalih turskih četa.
Iz kratke biografije; Kollonits von Kollograd, Maximilian Graf, Feldmarschall -Lieutenant,
U turskim ratovima, već uznapredovan kao Rittmeister kod Wurmser husara, zbog uspjeha u bitkama u blizini Lešnice u Srbiji 22. listopada 1789, odlikovan je Terezijinim križem.
Nakon pada Beograda naređeno je general -majoru Csernelu da prodre u unutrašnjost Srbije gdje su mu u Klenak dodjeljeni drugi odredi. Htio je iz Valjeva protjerati Turke. Turski položaji na rijeke Drine, između Lešnice i Loznice, onemogućavali su svaki prodor prema Valjevu. Pukovnik Davidović, koji je s jednom bojnom Brođana, jednom Petrovaradinskom bojnom i dva eskadrona Wurmser husara bio u Klenaku, prešao je Savu 20. listopada i sutradan dostigne u selo Pernjavor, koji je udaljen jedan sat od Lešnice.
Dana 22. Davidović prolazi kroz ovo, od neprijatelja napušteno mjesto, i kreće prema dolini Jadra gdje je na nekoliko sati odmorio svoje trupe. Daljnje napredovanje sputavalo je gusto grmlje koje je ograničavalo pogled, tako da su tek na 800 koraka uočili jedan neprijateljski položaj koji je zaustavio daljnji prodor.
Davidovića je situacija bila opasna, zbog nepristupačnog terena marširalo se u redu pa je za napad u tom trenutku mogao koristiti samo strijelce koji su čuvali bokove i pola husarskog voda kojima je zapovijedao kapetan Kollonits. Husari su napali ali pod velikom premoći neprijatelja povukoše se kroz pješadiju koja je isto tako pod pritiskom posrnula. „Ako ste Wurmserovi husari onda za mnom!“ poviče u tom trenutku Kollonits svojim sljedbenicima koji su prateći poziv svog hrabrog zapovjednika, smjelo uletjeli u neuredne redove turske konjice i natjerali ih na povlačenje. Ovim napadom zaštitio je pješačke položaje i neprijatelj nestaje iz tog područja, ostavljajući kapetanu Kollonitsu i jedan top.
Izvori:
Geschishte der Kais. König. Kriegsvölker, Ersten bandes-zweite Abtheilung,Nazional Gränz-Regimenter und componirte bataillons
Iva Salopek Bogavčić, Prilog istraživanju događaja na gradiškom području tijekom rata 1788-1791, Scrinia Slavonica 2007.
Der Militär-Maria-Theresien-Orden und seine Mitglieder )
Mato Dominković, svibanj
2019.
2 Comments
Ivan ŠARIĆ Baća
Naš Mato je neumoran! Svaka mu čast!Ne falim ja njega šta je moj Štitar, već šta je vridan i kunten!
Mato Dominković
Fala čika Iva