Stara ciglana danas više nije samo odlagalište otpada za Županju. Kroz gotovo pola stoljeća postala je dio šireg regionalnog sustava, a novo proširenje ponovno otvara pitanje koliko dugo taj prostor može primati otpad drugih gradova i općina.
Priča je počela još krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada se na prostoru nekadašnje ciglane počeo odlagati otpad. Godine 1981. Stara ciglana službeno je postala gradsko odlagalište komunalnog otpada.
Prije toga Županja je koristila odlagalište Laze, smješteno između Save i naselja Graničar. Zbog položaja neposredno uz rijeku ono je predstavljalo ozbiljan okolišni problem te je kasnije sanirano i zatvoreno.
Na Staroj ciglani tada nije postojala infrastruktura kakvu danas povezujemo s uređenim odlagalištima. Otpad se odlagao u duboke jame nastale iskapanjem gline. Nije bilo nepropusne podloge, sustava za prikupljanje procjednih voda ni kontroliranog sustava za odlagališni plin.
Kamion bi istovario otpad, buldožer bi ga poravnao, a preko njega bi se povremeno nanosio sloj zemlje.
Za ono vrijeme takav način odlaganja nije bio neobičan. Danas znamo koliko takav sustav može opteretiti tlo i podzemne vode.
Od gradskog do regionalnog odlagališta
Stara ciglana trebala je služiti prvenstveno Županji i okolnim naseljima. No s vremenom se njezina uloga promijenila.
Već početkom 2010-ih službeni dokumenti pokazuju da je na odlagalište stizao otpad iz više gradova i općina, ne samo iz Vukovarsko-srijemske nego i iz drugih županija.
Državni ured za reviziju tada je zabilježio da se na Staru ciglanu dovozio otpad iz Županje, Bošnjaka, Gradišta i Štitara, ali i iz Brodsko-posavske županije. Istodobno je projektirani kapacitet iznosio oko 100.000 kubičnih metara, dok je do kraja 2013. bilo odloženo približno 160.000 kubičnih metara otpada.
Odlagalište je, dakle, već tada premašilo prvotno projektirani kapacitet.
Razlog širenja uloge Stare ciglane nije bio samo veći priljev otpada. Brojna manja odlagališta zatvarala su se ili nisu zadovoljavala sve strože propise, pa su gradovi i općine morali pronaći druga mjesta za zbrinjavanje otpada.
Županja je imala kapacitet.
I kamioni su počeli dolaziti.
Poplave 2014. dodatno su opteretile odlagalište
Svibanj 2014. potpuno je promijenio situaciju.
Nakon pucanja savskog nasipa poplavljeni su Gunja, Rajevo selo, Račinovci i druga mjesta. Kada se voda povukla, ostale su ogromne količine uništenog namještaja, madraca, bijele tehnike, odjeće, drva, građevinskog materijala, granja i drugog otpada.
Stara ciglana tada je određena za prihvat velikog dijela tog otpada.
Država je za aktivnosti prikupljanja, prijevoza, odvajanja i obrade otpada na poplavljenom području osigurala 50 milijuna kuna, dok je za izgradnju plohe i potrebne infrastrukture na Staroj ciglani osigurano dodatnih 7 milijuna kuna. Sama nova kazeta i prateća infrastruktura procijenjene su na gotovo 6,8 milijuna kuna.
Radilo se o izvanrednoj situaciji. Otpad je trebalo ukloniti brzo zbog mogućih zdravstvenih i okolišnih rizika, a radnici su morali koristiti posebnu zaštitnu opremu.
Poplave su tako donijele novi veliki teret na već opterećeno odlagalište.
Ali Stara ciglana nije prestala primati otpad nakon završetka sanacije poplavnog područja.
Naprotiv.
Koliko otpada danas dolazi u Županju?
Danas otpad na Staru ciglanu dolazi iz znatno šireg područja.
Čistoća Županja prikuplja otpad u Županji te u više okolnih općina, među kojima su Gradište, Cerna, Štitar, Bošnjaci, Babina Greda i Vrbanja. Međutim, količina otpada koja završi na Staroj ciglani veća je od količine koju prikupi sama Čistoća.
Tijekom 2024. na odlagalištu je završilo 19.585,32 tone miješanog komunalnog otpada. Od toga je oko 5.200 tona potjecalo od korisnika kojima je uslugu pružala Čistoća Županja.
Godinu poslije ukupna količina iznosila je 18.234 tone, dok se na Čistoću Županja odnosilo oko 5.330 tona.
Drugim riječima, manje od trećine otpada koji je 2025. završio na Staroj ciglani potjecalo je iz sustava koji izravno vodi Čistoća Županja.
Veći dio stigao je iz drugih sredina.
To je možda najjednostavniji odgovor na pitanje je li Stara ciglana još uvijek samo gradsko odlagalište.
Nije.
Zašto otpad dolazi baš u Županju?
Razlog je uglavnom praktičan. Neka odlagališta nemaju dovoljno prostora, neka su zatvorena, a druga privremeno ne mogu primati otpad.
Takva situacija dogodila se i 2024., kada je Stara ciglana prihvatila otpad s područja gotovo cijele županije jer Petrovačka dola u Vukovaru nije mogla primati otpad zbog radova povezanih s ekshumacijom posmrtnih ostataka žrtava Domovinskog rata.
Županja je tada ponovno postala svojevrsni sigurnosni ventil sustava.
Kada negdje nema prostora, otpad mora otići drugdje.
A u Županji je prostor postojao.
Otpad donosi prihod, ali…
Odlaganje otpada nije besplatno. Gradovi i općine plaćaju uslugu zbrinjavanja, pa prihvat otpada iz drugih sredina donosi prihod komunalnom sustavu.
Prema podacima objavljenima za 2024., više od dvije trećine ukupnih prihoda Čistoće Županja, odnosno oko 2,2 milijuna eura, ostvareno je od gospodarenja otpadom.
To je važan podatak jer pokazuje da Stara ciglana nije samo okolišno pitanje.
Ona je i poslovni sustav.
Što više otpada dolazi, više se usluge naplaćuje. Ali istodobno se brže troši prostor odlagališta, povećava potreba za novim kazetama i raste budući trošak održavanja i sanacije.
Tu se otvara legitimno pitanje: koliko dugoročno vrijedi prihod od prihvata tuđeg otpada ako se zbog njega prostor odlagališta brže popunjava?
Odlagalište ne završava svoj život posljednjim kamionom.
Nakon zatvaranja slijede godine nadzora, održavanja i kontrole okoliša.
Novo proširenje donosi novu prekretnicu
Upravo zato posebno pozornost privlači sadašnji postupak izmjene okolišne dozvole.
Na javnom izlaganju predstavljen je zahtjev kojim bi Stara ciglana dobila dodatnih 84.000 kubičnih metara kapaciteta. Prema navedenim podacima, to odgovara približno 71.400 tona otpada i predstavlja povećanje od oko 34 posto u odnosu na dosadašnji projektirani kapacitet.
Brojka zvuči tehnički.
U stvarnosti znači godine dodatnog odlaganja.
Ako bi godišnje na odlagalište i dalje stizalo oko 18.000 tona, 71.400 tona odgovaralo bi približno četverogodišnjem priljevu. Stvarno trajanje novog kapaciteta ipak ovisit će o količinama otpada, njegovu sastavu i načinu odlaganja.
Zato građani ne bi trebali dobiti samo podatak o kubičnim metrima.
Treba im reći i do koje bi godine novi kapacitet trebao biti dovoljan.
Posebno zanimanje izaziva i činjenica da su nove odlagališne kazete već izgrađene, dok se postupak izmjene okolišne dozvole još vodi.
U službenoj dokumentaciji navodi se da se proširenje izvodi na susjednim katastarskim česticama, oko 230 metara od Save.
To otvara pitanje redoslijeda postupka i trenutka u kojem je donesena odluka o samom proširenju.
Jedna rečenica o piezometru
U opsežnoj dokumentaciji nalazi se i podatak koji zaslužuje dodatno objašnjenje.
Tijekom radova na proširenju uništen je jedan piezometar.
Piezometar služi za praćenje podzemnih voda. Zbog toga nije riječ o nevažnom tehničkom detalju.
Građani imaju pravo znati kada je uređaj uništen, zašto se to dogodilo, kada je monitoring ponovno uspostavljen i postoje li usporedivi podaci prije i nakon radova.
Ako je sve bilo uredno, rezultati mjerenja trebali bi to pokazati.
Upravo zato bi podaci o kvaliteti podzemnih voda trebali biti dostupni javnosti na jednostavan i razumljiv način.
Što se zapravo odlaže?
Službeni naziv govori o neopasnom otpadu. To, međutim, ne znači samo kućno smeće.
Na odlagalištu se mogu prihvaćati komunalni, glomazni te proizvodni, odnosno industrijski neopasni otpad.
To mogu biti različiti materijali iz proizvodnje, ambalaža, tekstil, plastika, drvo, građevinski materijal i druge vrste otpada koje nisu klasificirane kao opasne.
Važno je zato znati ne samo koliko otpada dolazi nego i što točno dolazi.
Koliko otpada stiže iz Županje?
Koliko iz drugih gradova?
Koje su glavne vrste otpada?
Koliko se prije odlaganja obradi ili izdvoji?
To nisu pitanja koja unaprijed znače da se na odlagalištu događa nešto nezakonito. To su pitanja transparentnosti.
Stara ciglana nije isto što i nekadašnje smetlište
Danas se odlagalište ne može uspoređivati s onim iz osamdesetih.
Postoje nepropusni slojevi, sustavi za procjedne vode, sustavi za odlagališni plin, monitoring podzemnih voda, ograda i kontrolirani način rada.
To su velika poboljšanja.
Ali moderna infrastruktura ne mijenja osnovnu činjenicu: jednom odloženi otpad ostaje na tom prostoru desetljećima.
Zato je važna i kvaliteta monitoringa.
Procjedne vode i odlagališni plin nastaju tijekom razgradnje otpada, pa sustavi za njihovo prikupljanje i nadzor moraju funkcionirati dugoročno.
Isto vrijedi za neugodne mirise.
Miris sam po sebi ne znači da je došlo do opasnog onečišćenja. Ali za ljude koji žive u blizini može ozbiljno narušiti kvalitetu života, posebno tijekom ljetnih vrućina.
Uz sve to dolazi i promet teških vozila.
Kamioni koji svakodnevno dolaze na odlagalište postali su dio slike ovog prostora.
Regionalni centar trebao bi promijeniti budućnost Stare ciglane
U prostornim planovima budućnost Stare ciglane nije zamišljena kao beskonačno širenje odlagališta.
Predviđeni su reciklažno dvorište, reciklažno dvorište za građevinski otpad, pretovarna stanica i sortirnica. Nakon uspostave regionalnog sustava gospodarenja otpadom predviđa se sanacija i zatvaranje odlagališta.
Ideja suvremenog sustava jednostavna je: što više otpada treba odvojiti, reciklirati, ponovno iskoristiti ili obraditi, a na odlagalište bi trebalo završavati samo ono što se više ne može iskoristiti.
Problem je prijelazno razdoblje.
Ako se prije uspostave novog sustava ponovno poveća kapacitet Stare ciglane, postavlja se pitanje hoće li novo proširenje biti privremeno rješenje ili će produžiti postojeći model za još mnogo godina.
Koliko Županja dobiva, a koliko dugoročno plaća?
Ovdje bi trebalo otvoriti i financijsku stranu cijele priče.
Prihod od prihvata otpada lako je izračunati. Teže je izračunati dugoročni trošak.
Svaka tona zauzima prostor. Potrebno je održavati sustave procjednih voda i plinova, pratiti podzemne vode, održavati prometnice i infrastrukturu, a nakon zatvaranja još godinama provoditi nadzor.
Zato bi javnost trebala vidjeti cjelovitu računicu.
Koliko se zaradi na prihvatu jedne tone?
Koliko se ulaže u zaštitu okoliša?
Koliko se izdvaja za buduću sanaciju?
Koliki će biti trošak zatvaranja?
To su pitanja posebno važna sada kada se traži dodatnih 84.000 kubičnih metara kapaciteta.
Jer prihod se može potrošiti brzo.
Odloženi otpad ostaje.
Javna rasprava nije samo formalnost
Postupak izmjene okolišne dozvole otvara mogućnost da se o tim pitanjima govori javno.
Javna rasprava traje do 25. rujna 2026. godine.
To znači da građani imaju konkretan rok za pitanja, primjedbe i zahtjeve za dodatna pojašnjenja.
A pitanja su vrlo jednostavna.
Koliki je stvarni preostali kapacitet postojećih kazeta?
Koliko tona godišnje dolazi na Staru ciglanu?
Koliko otpada dolazi iz Županje, a koliko iz drugih sredina?
Koliko se naplaćuje prihvat?
Koliko će trajati novo proširenje?
Zašto su kazete izgrađene prije završetka postupka izmjene dozvole?
Što se dogodilo s uništenim piezometrom?
Kakvi su rezultati mjerenja podzemnih voda?
I što će se dogoditi sa Starom ciglanom kada regionalni sustav gospodarenja otpadom proradi?
To nisu pitanja protiv nekoga.
To su pitanja o prostoru u kojem ljudi žive.
Pitanje koje više ne možemo odgađati
Stara ciglana prošla je dug put. Od rupa nastalih vađenjem gline, preko gradskog smetlišta, do današnjeg uređenog odlagališta koje prima otpad iz šireg područja.
Poplave 2014. donijele su poseban teret. Kasnije su se količine i broj korisnika ponovno povećavali.
Danas se predlaže novi kapacitet od 84.000 kubičnih metara, odnosno oko 71.400 tona.
Time se otvara nova etapa priče koja traje gotovo pola stoljeća.
Pitanje više nije samo gdje ćemo odložiti otpad koji danas proizvodimo.
Pitanje je kakvu ulogu želimo da Stara ciglana ima za deset ili dvadeset godina.
Ako regionalni sustav treba smanjiti količine otpada koje završavaju na odlagalištima, onda svaka nova kazeta mora imati jasno opravdanje i jasno određenu svrhu.
Županja mora znati koliko otpada prima, odakle dolazi, koliko od toga plaćaju druge sredine i koliko taj sustav košta grad dugoročno.
Jer kamion koji danas doveze otpad jednom će otići.
Otpad ostaje.
A pitanje koje će se prije ili kasnije ponovno pojaviti jednostavno je:
Koliko još dugo Stara ciglana treba biti mjesto na kojem će Županja rješavati probleme drugih gradova i općina?
Zoran Lucić
