Prvi inspekcijiski nadzor obavljen je u glavnoj, najdužoj gunjanskoj ulici, Ulici Vladimira Nazora, u kojoj je približno 400 kućnih brojeva.
“Katastrofa” najčešća je riječ koju smo mogli čuti od mještana s kojima smo razgovarali. U kućama posvuda razbacane, muljem natopljene stvari, urušeni ormari, plijesan na zidovima, parketi nabubrili do metar visine, razbacane dječje igračke, obiteljski albumi – potopljen cijeli život svakog Gunjanca. Olakšavajuća je okolnost što se iz tog dijela Gunje (istočno od pruge do dijelova poznatih kao stari centar, Glogovica, Krnjacka, Čarda i Velebit) voda sasvim povukla iz kuća i dvorišta, nema više uginulih životinja i vatrogasci zdušno rade na ispiranju dvorišta, kolnih prilaza i pločnika.
Također je osigurana dostava pitke vode na pojedinim punktovima, ali je iznenađujuće koliko je kuća označeno za rušenje. Samo u Nazorovoj riječ je o sedamdesetak kuća, što je petina najduže, 4-kilometarske gunjanske ulice. Također, većina namještaja, bijele tehnike, podova i drugog što je bilo u kućama, neupotrebljivo je, pa su u dvorištima i ispred kuća nagomilane tone stvari koje treba odvesti na odlagališta.
Poražavajuća je i činjenica da u vrtovima i voćnjacima, samo dvadesetak metara od dvorišta, još uvijek ima više od metar vode, koja se preko oranica i šume prostire u nedogled, do Save udaljene nekoliko kilometara. Gunjance najviše muči kada će, u dijelovima gdje je to moguće, biti uključena električna energija kako bi mogli provesti duže vremena u saniranju šteta. Također ne vjeruju puno obećanjima da će država potpuno nadoknaditi nastalu, golemu štetu.
– Ma znamo mi, kad počne Svjetsko prvenstvo u nogometu, Gunja više neće biti ni peta vijest u Dnevniku – kazuju uglas Hrvo, Ilijaz, Marko, Dražen i društvo koje se spontano okupilo pred lokalnom birtijom.
– Zbog procjene štete morao sam doći otvoriti lokal, a komšiluk vidio da je otvoreno pa sam iznio piće, naravno besplatno – kaže vlasnik gostionice Marko Babić.
Pokraj gostionice je i najveća samoposluga, “Patričar”, u vlasništvu poduzetnika Marijana Živkovića Patričara, kojeg smo zatekli u trenutku kad je djelatnicima donio dezinfekcijska sredstva i druge potrepštine nužne za čišćenje lokala.
Situacija je i dalje izunimno loša u dijelu zapadno od pruge (Pakača, Stanica, Centar… prema graničnom prijelazu), gdje u nekim ulicama ima još uvijek podosta vode, u kućama je bila i do dva metra, a na kolnim prilazima leže potopljeni automobili i hrpa naplavina. No, koliko se moglo vidjeti, vatrogasci i komunalne službe zdušno rade na odvozu tog otpada.
Što će biti s crkvom iz 1845.
Upitna je i sudbina stare gunjanske crkve sv. Jakova, iz 1845. godine, čiji su se zidovi dobrano “napili” vode, pa je već u nekim medijima objavljeno da joj prijeti urušavanje. Na dan našeg posjeta Gunji nije bilo nikog od mjerodavnih za procjenu šteta na takvim zgradama, no očekuje se da će uskoro biti poznata sudbina stare crkve. Ono što se moglo vidjeti jest da je voda ušla dosta visoko u crkvu i da su orgulje potpuno uništene.
ZAŠTO NE ODVOZE ŽIVU STOKU?
Neki su se Gunjanci našli pred problemom kojem se, u svoj muci koja ih je stigla, nisu nadali. “U štali je nekim čudom preživjelo desetak svinja i bik. Pitao sam veterinare zašto ne odvezu tu stoku na klanje, a oni kažu da je ta stoka moja briga i da hrane ima u Otoku. Pa ne mogu ja svaki dan traktorom prevaljivati sto kilometara. Ne mogu više gledati kako se muče. Ja hrane nemam, sva je potopljena i dođe mi da otvorim vrata i pustim životinje na ulicu pa će ih valjda onda odvesti”, požalio nam se jedan stočar.
Jasminko NIKOLIĆ/glas-slavonije.hr
