U našu redakciju pristiglo je nekoliko mailova i desetak poziva uznemirenih građana, šokiranih saznanjem da je početkom tjedna posječen poznati Maconjin hrast. Riječ je, kako tvrde, o jednom od najvećih i najstarijih primjeraka hrasta lužnjaka na svijetu, starom više od 300 godina, prirodnom spomeniku i fenomenu koji je bio ponos i zaštitni znak Županje.
Smješten uz državnu cestu D55, koja od Vinkovaca vodi do graničnog prijelaza Županja – Orašje, na potezu između skretanja za tvornice Same Deutz Fahr Žetelice i takozvanog bošnjačkog raskrižja, hrast gorostas svojom je veličinom i raskošnošću privlačio pozornost vozača i putnika i mnogima bio orijentir. Taj snažni nijemi starac samotnjak, u čijem je tijelu, tvrde poznavatelji, bilo 370 godova, kažu, “bio je stariji od carice Terezije” i predak je svih sadašnjih slavonskih divova u županjskoj Posavini.
– Šokiran sam, tužan i ogorčen postupkom našeg sugrađanina Damira Tucakovića, koji je posjekao Maconjin hrast. Još uvijek ne mogu doći k sebi i vjerovati da se na takav potez, mogu ga slobodno nazvati genocid prema prirodi, odlučila osoba iz šumarske struke, čovjek koji ovdje živi i koji zna što Maconjin hrast znači Županji i Županjcima. Ne bih se čudio da je to učinio neki stranac, ali da je hrast i simbol našeg grada srušio naš čovjek, šokačke loze, koji voli zemlju, šumu, jednostavno ne mogu prihvatiti – ogorčen je Županjac Mario Balentović.
Dodaje da su zgroženi i njegovi kolege, lovci koji su u nevjerici zurili u srušeno stablo, s kojeg je krošnja već bila uklonjena. Sječa Maconjinog hrasta i jučer je bila glavna tema razgovora među Županjcima, šumarima, lovcima, u gradskim kuloarima.
Građani su zgroženi i smatraju da ga, unatoč tome što je kupio zemljište na kojem se hrast nalazi, Tucaković nije smio samovoljno posjeći.
– Vremena su nekada bila još teža, još se teže živjelo i nikada nikomu nije palo na pamet posjeći hrast radi ogrjeva, izrade građe ili bilo čega drugoga. Hrast je preživio nekoliko ratova, generacije i generacije Županjaca vezane su uz njega, on je prirodni spomenik narodu, ljudima. Onamo smo kao djeca rado odlazili, igrali se, trebalo se nas sedmero uhvatiti za ruke kako bismo ga opasali – prisjeća se Balentović.
– Osjećam veliku gorčinu, nisam se usudio otići onamo i vidjeti ga srušenog, jako sam povrijeđen i ne znam kako bih reagirao – ističe, pitajući se hoće li sutra nekome pasti na pamet ukloniti i crkveni toranj jer mu je zasmetao.
Pročelnik Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i prostorno uređenje grada Županje Damir Parmać jučer nam je rekao da je prostornim planom Vukovarsko-srijemske županije hrast lužnjak na oranici uz državnu cestu D55 predložen za zaštitu kao spomenik prirode, a ta odredba stoji i u prostornom planu uređenja grada Županje.
Ravnatelj Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Vukovarsko-srijemske županije Nikola Križanac jučer nam je rekao da je u Županji zaštićen samo hrast kod OŠ Ivana Kozarca, a Maconjin hrast nije bio pod zaštitom, što ga čudi s obzirom na to da je ona predviđena. Budući da nije bio zaštićen i da je na privatnom zemljištu, dozvola za njegovo rušenje nije potrebna, no priznao je da je zgrožen informacijom o sječi, te da će se uputiti u cijeli slučaj i vidjeti što se može poduzeti.
Damir Tucaković vlasnik zemljišta – Nemam s vama o čemu razgovarati
Pojašnjenje o razlozima zbog kojih se odlučio posjeći Maconjin hrast – je li možda obolio i počeo se sušiti ili je riječ o nečemu drugom – pokušali smo dobiti od Damira Tucakovića. Dosad ga još nikada nismo kontaktirali niti s njim na bilo koji način surađivali, te smo ostali smo zatečeni njegovim odgovorom. – Nemam potrebu s vama o bilo čemu razgovarati, ionako samo pišete gluposti i neistine – rekao je i spustio slušalicu.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr
