U vremenu kad se kod nas podižu spomen-obilježja poginulim u nedavnome ratu, često upitne umjetničke vrijednosti, prilika je podsjetiti i na potrebu postavljanja drugih spomenika koja trebaju odati priznanje osobama i događajima važnim u oblikovanju i čuvanju našeg lokalnog, a ujedno i nacionalnoga, hrvatskog identiteta.
U Bošnjacima je dosad bilo nekoliko ideja pa i započetih akcija (postavljeno je tek poprsje Stjepanu Radiću!) o podizanju posebnih spomenika za žrtve Krvavih bošnjački izbora (Hrvatima ubijenim u prosvjedima 1897. godine) zatim Prvoga svjetskog rata, a onda i Drugog svjetskog rata te Hrvatskog domovinskog rata, ali nažalost, ništa se od toga dosad nije realiziralo.
Razmišljajući o temi, uz spomenute ili jedan zajednički za sve dosadašnje žrtve, tko je još zaslužan za zavičajnu prepoznatljivost i identitet, nisam morao dugo razmišljati: šlingarice! Uistinu, Bošnjačani su najpoznatiji, kako to jedan dvostih iz narodne pjesme kaže: “po oborcim’ i po šlingeraju”.
Šlinga, čiji su organizirani početci u Bošnjacima točno od 1873. godine, doslovce je u ovih 145 godina othranila naraštaje Bošnjačana. Bošnjačanke su izradom i prodajom “ručnoga rada” diljem nekoliko bivših država, ali i slanjem na druge kontinente, dobrano popunjavali obiteljske prihode; gradili kuće i gospodarske zgrade, kupovali strojeve, vozila i kućne aparate, ženili i udavali, a napose obrazovali djecu. Naše su Bošnjačanke; sestre, majke, bake i prabake, nene, rođakinje i susjede, doslovce šlingom materijalno podizali svoje obitelji!
Baš zbog toga, njima bi u Bošnjacima trebalo postaviti trajniji, umjetnički izrađen spomenik, kiparsko djelo u bronci ili kamenu. Taj bi spomenik trebao stajati u središtu mjesta, vidljivom svakom namjerniku, a napose nama koji cijenimo njihov umjetnički trud. Lik te šlingarice (ili skupine njih već kako to umjetnik bude osmislio!) ne bi smio biti tek simboličan već figurativan, jasno prepoznatljiv i realan.
Bošnjačke šlingarice to zaslužuju!
Vinko Juzbašić
2 Comments
Čočo
Svako uređenje i “napredak” u našoj općini je bio čista šminka. Stavljen je đeram onaj, napravljen trg/parkiralište i stavljena pumpa za bicikle. Doslovno nemamo nikakvih pomaka što se tiče bilo kakvih investicija ili ičeg. U gradištu se sada otvara novi pogon i otvorit će se 15 radnih mjesta, a šta mi imamo?
Ivica Dominković
Hvala ti Stajko!
To trebamo u životu, spomenike. Ne trebamo industrijske zone, ne trebamo vrtiće, ne trebamo ništa. Trebamo spomenike na koji će se hvatat mahovina za 20 godina, kad u selu ne bude osobe mlađe od 50 godina.