– Moja je obveza promovirati ljubav prema Slavoniji i koristim svaku priliku na brojnim putovanjima diljem Europe govoriti o Slavoniji, našim autohtonim proizvodima i maksimalno forsiram marketing. Cijelu svoju životnu filozofiju vezao sam uz to da je proizvodnja kulina dio hrvatskog i slavonskog kulturnog identiteta – ističe Galović.
– Kada sam prije petnaestak godina patentirao domaći slavonski kulen, mnogima je bilo čudno što se promocija održava u zagrebačkom Muzeju Mimara. Odgovorio sam da je kulin umjetnički proizvod i da je cijela priča o proizvodnji kulina umjetnost, od načina na koji moji seljaci hrane svinje našom slavonskom hranom, preko same proizvodnje u Ateljeu, do prodaje u mojim dućanima – kaže Galović.
Priprema se za odlazak u Strasbourg, gdje će Hrvatska kao zemlja gost na poziv Grada Strasbourga sudjelovati na svjetski poznatom Božićnom sajmu, koji posjeti 2,5-3 milijuna posjetitelja, a zarada se procjenjuje dvostruko-trostruko višom od uloženog. Galović će ondje predstaviti kulin po cijeni od 70 eura i kobasicu po cijeni od 30 eura za kilogram. U proizvodnoj sezoni, koja traje od 15. listopada do 15. ožujka, Atelje kulin Galović preradi oko 700 svinja, 35 tjedno, prosječne težine 200 kilograma, koje osiguravaju kooperanti, među kojima su i uzgajivači iz Račinovaca, Drenovaca, Posavskih Podgajaca…
Proizvode prodaje u svoje dvije prodavaonice u Zagrebu, a najveća je potražnja za slaninom “sapunjarom”, koja je, kaže, i najprodavaniji proizvod u maloprodaji. Cijena joj je 109 kuna za kilogram, u Londonu je prodaje za 30 funti (oko 250 kuna), no Galović najavljuje poskupljenje.
– Prava je pomama i za slavonskim čvarcima, koje prodajem za 129 kuna po kilogramu. Tjedno ih proizvedemo 90 kilograma, no i to je premalo s obzirom na potražnju. Srijedom ih topimo, a rezervirani su već nekoliko dana unaprijed. Ljudi zovu, traže, čak pitaju i u koliko sati treba doći samo da ih mogu kupiti – ističe.
Prisjeća se da su nekada čvarci bili jelo za siromašne i nužan nusproizvod kolinja. Na zahtjev Tomislava Galovića, Državni zavod za intelektualno vlasništvo izdao je 2009. patent kojim su slavonski čvarci stekli status autohtonog slavonskog proizvoda s geografskim podrijetlom. Tim je dokumentima precizno definirano tko i kako može proizvoditi čvarke u Hrvatskoj te ih plasirati na tržište.
– Želim zaštititi slavonsku tradiciju i unikat, želim podići pijetet ljudima koji rade u toj regiji i štite kulturnu tradiciju. Slavonski domaći čvarak je brend, dobio je robni žig, i to apsolutno zasluženo, te trebamo držati do svojih proizvoda, zašto da sami sebe podcjenjujemo – zaključuje Galović.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr
