Iako će u studenome napuniti tek četiri godine, maleni Šimun Stojanović iz Županje, koji je većinu svoga života proveo po bolnicama, a iza njega su i dvije teške i iznimno složene operacije u Americi, pomaknuo je granice i svojom golemom voljom, željom i ustrajnošću pokazao da je i ono što se nekada čini nemogućim, kao što je bilo i u njegovu slučaju, ipak moguće.
Dječak je rođen s teškim dijagnozama tibial hemimelia i spina bifida meningomyelocele, a utvrđen mu je i zapetljaj živaca u donjem dijelu kralježnice te problemi s crijevima i mjehurom. U nožicama mu je nedostajalo više od 25 kostiju, čašica kuka i cijelo lijevo koljeno, a imao je i dvostruku bedrenu kost (femur). U rujnu 2019. u Floridi ga je operirao vrhunski ortopedski stručnjak, dr. Dror Paley, amputirao mu je lijevu natkoljenicu, koja nije imala funkciju, od dupliciranog femura rekonstruirao je kuk i desno stopalo. Omogućio je Šimunu da s pomoću personalizirane proteze prvi put stane na noge i prohoda. Jesenas su se pojavili novi problemi. U desnom stopalu počela mu je rasti kost i izgledalo je, kako je objasnila majka Martina, kao da mu je peta na sredini stopala. Zbog toga je gubio ravnotežu, nije bio stabilan i nije mogao samostalno hodati. Prije dva mjeseca u Americi je ponovno operiran.
– Stabilizirano mu je desno stopalo, što je bilo jako komplicirano, dio tetiva je opušten, a drugi dio je zategnut. Lomili su mu kosti u stopalu i spajali ih specijalnim vijcima i pločicama. Dio je kosti koja je rasla na sredini stopala uklonjen. Dr. Paley je desni kuk stabilizirao tako što je femur postavio u čašicu kuka – kazala je. Šimun sada ima ravno stopalo, a kuk je funkcionalan.
U Orlandu su mu napravili novu protezu, ortozu i umetak za cipelu. Proteza trenutno ima blokirano koljeno, a kada se prilagodi na nju, počet će vježbati s koljenom. Na Institutu Paley nastavlja fizikalnu terapiju, još 15 tjedana.
U slobodno vrijeme Šimun se rado druži s drugim pacijentima. Dolaze iz svih dijelova svijeta, ali su iznimno povezani. Razmjenjuju iskustva i usput usavršavaju engleski jezik. A Šimun, otkriva majka, sve upija, kao spužva…
– Dosta vremena provodimo i razgovarajući videopozivima s obitelji, a Šima joj svaki put kaže da će krenuti pješice kući u Hrvatsku. Svi nam obitelj jako nedostaje – priznaje.
Povratak u Županju ovisi o napretku na fizikalnoj terapiji. Ozbiljnije vježbe tek su počeli. Do sada nije bilo forsiranja, operirana noga gotovo je dva mjeseca bila u gipsu jer je kost dosta sporo zacjeljivala.
– Nadamo se da će Šimun i ovo odraditi lavovski i da ćemo se što prije vratiti kući. Krajem godine trebao bi imati operaciju kralježnice u KBC-u Rebro. Pojavile su se dvije tvorevine koje brzo rastu unutar leđne moždine i obuhvatile su živce u tom predjelu. Puno je toga ispred njega, ali uz toliku volju i njegov neugasiv osmijeh uopće ne sumnjam u njegovu pobjedu – zaključuje majka.
Od srca zahvaljuje svim dobrim ljudima za bezuvjetnu potporu, svaku poruku, molitvu i nesebičnu pomoć.
USKORO ODLUKA
Druga operacija je, doznajemo od majke Martine, zasad na odgodi. “Dr. Paley je tijekom prve operacije uklonio dio kostiju koje je povezao vijcima, premda to prvotno nije bio plan, ali je tijekom operacije uvidio da bi to bilo bolje rješenje. S unutrašnje strane stopala, kada je splasnula oteklina, pojavila se kvržica, koju će nastaviti pratiti, a postoji mogućnost da je dio hardvera od operacije iz 2019. godine. Nalazi se točno na završetku šava i na mjestu gdje je ugrađen sam hardver, tako da će, ako bude bolno na dodir u sljedećih desetak dana, dr. Paley odlučiti hoće li realizirati drugu operaciju”, ispričala nam je. Još uvijek je, dodaje, sve neizvjesno, ali iskreno se nada, za što i svi navijaju, da će ipak proći bez operativnog zahvata.
Marija Lešić Omerović
Izvor: glas-slavonije.hr
