Naveo je i primjer Japana. – Japan je u jeku velike ekonomske krize pogodio razorni cunami nanijevši goleme materijalne štete. Već iduće godine japanski je BDP rastao za gotovo dva posto. Ako pametno pristupimo našem području koje je poharala poplava, svu štetu i mnogo više od nje možemo pretvoriti u dodanu vrijednost, odnosno ekonomska aktivnost mogla bi biti znatno veća od nastale štete – kaže Jurčić.
On predlaže da se pametnim politički pristupom poplavljena sela ne obnavljaju kako bi ona bila kao u prošlom stoljeću, nego da ih se sagradi za budućnost. Za takav pristup, napominje, nije dostatan jedan zakon, nego ozbiljan projekt.
– Držim da bismo pod krinkom obnove zapravo trebali sagraditi novu budućnost za ta sela i zato ne bih ni govorio o obnovi, nego izgradnji. Tu bi trebalo sagraditi nove kuće, nove ceste, vodovode, novu elektroenergetsku mrežu, telekomunikacije, nove poslovne parkove… Važan je pri tome uvjet da sve što se ugradi u gradnji tih mjesta, izravno ili neizravno, mora biti plod hrvatskog gospodarstva te da svi izvođači radova budu domaći. Proizvodi koji moraju doći iz uvoza morali bi biti plaćeni izvozom naše robe. Na taj način imali bismo ekonomske koristi veće od iznosa štete, a s druge strane dobili bismo i važan pozitivni psihološki efekt kod ljudi s tog područja koji ukazuje da se država i društvo brine za njih te da oni i njihova djeca na tom osjetljivom području uz dvije granice imaju budućnost – naglašava Jurčić.
Na upit o izvorima financiranja kaže kako bi se trebao koristiti novac iz hrvatskog proračuna, sredstva prikupljena kod Crvenog križa, ali i većim dijelom novac iz fondova Europske unije.
I.Mikulić/glas-slavonije.hr
