Mljevenje žitarica za prehranu stanovništa prije industrijske revolucije i pojave parnoga stroja u Slavonskoj posavini obavljalo se na savskim vodenicama i seoskim, općinskim „ suvarama“ te manjim djelom na tzv. „vodenicama potočarama“.
Suvare su bili mlinovi na konjski pogon dok su se vodenice potočare gradile pregrađivanjem manjih vodotoka. Najefikasnije su bile vodenice na rijeci Savi. Postavlajle su se na najbrži dio riječnoga toka kako bi najbolje mogle iskoristiti snaga vode, rijeka je bila trajan i besplatan izvor energije za pokretanje vodeničkog kola. Vodenicu gradi nekoliko obitelji ili zadruga prvenstveno za svoje potrebe. Kada bi ketuši¹ zadovoljili svoje potrebe vodenica je mogla vršiti usluge mljevenja uz nadoknadu ( novac ili ušur – naturalno plaćanje u brašnu )
No pored navedenih prednosti savske vodenice imale su i svojih nedostataka;
– nisu mogle raditi tijekom zime i visokog vodostaja zbog opasnosti od leda i panjeva koje je voda nosila
– bile su relativno složene i skupe za gradnju i održavanje
– zbog tešeke upravljivosti zahtjevale su veliki broj ljudi za manevriranje
– često su se događale nesreće u kojima su se vodenice potapale a uglavnom su tako i skončavale.
– rad na Savi dakle na samoj granici sa Turskom Bosnom podrazumjevao je poseban nadzor i regulaciju zbog šverca, prebjega i mogućega prenosa zaraznih bolesti.
– pristup vodenici bio je moguć samo čamcem, dakle žitarice i brašno se moralo pretovarati
– pojavom parobrodskog prometa postale su smetnja plovidbi ( od 1838.g. ).
Sa svima poteškoćama oko rada vodenice ljudi su se hvatali u koštac, jer jednostavno, nije bilo drugoga, boljega rješenja. To je bila sudbina ljudi toga vremena.
karta 1.
Karta položaja vodenica na Savi, nažalost nije datirana, pretpostavljam da je sa kraja 18. stoljeća. U gornjem djelu je popis ketuša-vodeničara odgovornih za rad vodenice kumpaniji.
Na karti ( karta 1. ) koja nažalost nije datirana prikazan je raspored vodenica i u gornjem tekstu kumpaniji odgovorni ketuši vodenice – vodeničari. Prikazano je jedanaest vodenica, pet je u vlasništvu štitaraca, pet županjaca i jedna je gradištanska;
a) Antun Galović iz Županje
b) Grga Benaković iz Županje
c) Šimo Bobalić iz Županje
d) Franjo Matinac iz Gradišta
e) Marko Mitrović iz Štitara
f) Mato Vincetić iz Štitar
g) Petar Živković iz Štitara
h) Karla Benaković iz Štitara
k) Kuzman Oršolić iz Štitara
l) Petar Kobašević iz Županje
p) Đuro Nikolić iz Županje
Vodenice su se nalazile naspram rudine Repovac u k.o Štitar i riječnog poluotoka Basutska u Bosni.Voda je tu i danas brza a tako je bilo i u prošlosti pa je mjesto pogodno za rad vodenica a osim toga nalazi se nedaleko Županje i Gradišta, u neposrednoj blizini Štitara (1 km ).
Karta je iz današnje perspektive neprepoznatljiva, razlog je tome erozija koja je u prošlosti sasvim drugačije oblikovala poluotok Basutska. Ono po čemu se sa sigurnošću može odrediti položaj vodenica je čardak Vodenica ( samo za sebe govori ) koji je zadnji čardak na području k.o Štitar, slijedeći je čardak Bosut na području k.o. Županja.Vodenice se nalaze upravo između ta dva čardaka i na tome potezu su, koliko mi je poznato, u Savi su pronađeni ostaci dviju potopljenih vodenica.
Neki autori krivo smještaju vodenice na poziciju uz Staro selo, na Burumu, zavarani sličnošću oblika onodobne Basutske sa Burumom. Strelicu smjera toka Save smještanje vodenica na tu poziciju čini nemogućim ( Sava bi tekla u suprotnom smjeru).
Radi usporedbe sa kartom 1 i djelovanja erozije koja je oblikovala tok Save donosimo satelitsku snimku sadašnje Basutske – karta 2.
karta 2.
Suvremeni satelitski snimak savskog poluotoka Basutska. Radi usporedbe umetnuta je karta vodenica. Osim po položaju vodenica zanimljiva je radi mogućnosti usporedbe toka Save od prije više od 200 godina sa suvremenim tokom. Čardak Vodenica mogao se nalaziti u polukrugu 100-200 metara ( prema Savi ) oko označenog crvenog kruga a najvjerovatnije da je danas negdje u toku Save. Crveni krug je u stvari točan položaj rampe za kolski prijelaz preko prvoga nasipa izgrađenoga sredinom 18 stoljeća, tuda je vodio put do vodenica. Dio toga prvoga nasipa i rampa postoji i danas.Obližnja rudina u k.o Štitar nosi naziv „Vodeničke njive“.
¹ ketuši – dionici u gradnji i korištenju vodenice
Mato Dominković-firovi
