Za razliku od naše poplave u Posavini, dr. McKenzie napominje da se u Škotskoj poplave događaju obično dok je tlo hladno.
– Najveći je problem ovdje što je poplava došla na polja na kojima su usjevi već niknuli i krenula je sva biološka aktivnost u tlu. Korijenje biljaka, kao i najveći broj zemljišnih organizama, treba kisik i najaktivnije je kad je toplo tlo pa taj raspoloživi kisik u tlu koristi vrlo brzo, tako da se bojim da će ovdje biti znatno veće štete nego što bi bilo kod poplava u hladnim uvjetima, kad se uopće ne odvija nikakva biološka aktivnost u tlu. Svakako će poplava stvoriti velike probleme u ovogodišnjoj proizvodnji, ali bojim se i u nekoliko idućih godina. Između ostaloga i zbog problema u biološkoj aktivnosti tla za pretpostaviti je da će doći i do većeg poremećaja u opskrbi hranjivima i trebat će duže vrijeme da se ponovno uspostavi. Dušik je u ovakvim uvjetima drastično reduciran, kao uostalom i druga hranjiva, što će u budućnosti zahtijevati dodatne troškove u gnojidbi usjeva. No, za očekivati je i veći broj toksičkih spojeva, kao što je primjerice sumporovodik, ili plin “smrdljivih jaja”, koji se lako može osjetiti u poplavljenom tlu. On je opasan za sve organizme koji žive u tlu i duža poplava ostavit će značajne posljedice i tijekom nekoliko idućih godina, upozorava dr. McKenzie. Dodao je kako je u ovom slučaju koji se dogodio u selima županjske Posavine najlakše reći kako je “bolje spriječiti nego liječiti” te da je ulaganje u generalno uređenje sustava odvodnje i uređenje tala drenažom najbolja prevencija poplave. No, zaključio je, “na ovoj razini katastrofe nema toga što obični farmer može sam učiniti”.
Prof. dr. sc. Márta Birkás, s mađarskog Univerziteta Szent Istvan u Gödöllöu, prenijela je iskustva koja je Mađarska imala nakon poplava. Kazala je kako su mađarski znanstvenici farmerima preporučili kao kratkoročnu mjeru sijanje ili presijavanje na ta tla bilo kakve kulture. – Problem na poplavljenim tlima je sličan, bez obzira na to bile te površine još neposijane ili kada su s posijanim usjevima, jer je ozima pšenica i uljana repica već pred žetvom. Problem je odrediti i stupanj oštećenja tih usjeva te odlučiti je li ih jednostavnije usitniti i zaorati kao zelenu gnojidbu ili samo očistiti međuredne trake i primijeniti izravnu sjetvu nekog drugog postrnog usjeva, kao što je kukuruz kraće vegetacije ili soja za stočnu ishranu. Prvi zadatak je, dakle, ublažiti trenutno najveća oštećenja, a to je ovdje jako važno, jer je, koliko čujem, uništeno veliko područje od pet tisuća hektara. Stoga je prva preporuka ova ljetna sjetva. Druga je svakako briga oko rješavanja velikog problema s natopljenim i muljevitim tlom koje nije pokriveno poljoprivrednim kulturama. Tu moramo misliti dugoročno jer je tlo i fizički i biološki uništeno, tako da u ovom slučaju treba izbjegavati oranje kako bi izbjegli dodatno sabijanje tla koje ograničava njegovu regeneraciju. Na ovim tlima treba pribjeći plitkoj obradi i posijati bilo što, a poslije, tijekom jeseni, obaviti duboku obradu s neizostavnim prorahljivanjem i podrivanjem dubljih slojeva tla. Dodatni je savjet obaviti jesensku sjetvu u kemijski tretirano strnište radi očuvanja dušika u tlu, odnosno strukture tla za sljedeću vegetacijsku sezonu – kazala je prof. Birkás.
