Tamo u zlatnoj, ravnoj Slavoniji
u malom gradiću
pored moćne rijeke Save,
prekrasno naselje je niklo,
raslo, cvalo i
najljepše je na svijetu postalo.
S vremenom je bilo zanemareno, gaženo,
ali je preživjelo.
Dok su se mnoga
svjetla u naselju gasila,
ovo svjetlo je uvijek gorjelo.
Ljude je oko sebe okupljalo,
toplinu i nadu
u bolju budućnost davalo.
Djeci je dobar put pokazivalo.
To svjetlo još gori,
često s poteškoćama,
ali kao gladijator se bori.
Nogometni klub Radnički mu je ime.
On i njegova vjerna,
šećeranska obitelj i navijači
se ponose time.
U 77 godina osvojio je tisuće srca.
Njegovo srce kuca, kuca.
Neuništivi su postali.
Vrijeme teče. Ljudi dolaze i odlaze,
uprava, igrači, navijači,
a oni su sve čvršći, jači.
Ja ga zovem Radnički – Pobijednički.
Krasno je voljen biti,
iako poneku utakmicu nisi uspio pobijediti.
Sretan 77. rođendan,
stari, mladi i najmlađi.
Nikada ne zaboravite.
Vi ste klub junački.
Nosite slavno ime Radnički.
