POSJETILA JE ŽUPANJU 1986.
Te davne 1986.,nakon 15 godina iseljenja u Australiju, moja i moje sestre Ane obitelji smo posjetili Županju u isto vrijeme kada je i Hrvatska Bratska Zajednica iz SAD dolazila u posjet.
HBZ je imala bogati program za Županjce u sportskoj dvorani osnovne škole. Hrvati, druge i treće generacije rođeni Amerikanci, svirali su hrvatske instrumente, pjevali hrvatske pjesme, igrali hrvatske narodne plesove. Planirana je i svečana večer za njih u Restoranu Kristal.
Jedan dan smo posjetili našeg duboko poštivanog, nekadašnjeg upravitelja O.Š. Boris Kidrič, Josipa Barišića i njegovu divnu suprugu Nadu. Tada su živjeli na Mlaki. Željeli smo im se zahvaliti što su bili fini, ljubazni i pravedni učitelji nama Dabić djeci: Ružici- Ruži, Ani, Miri i svima ostalim. Bio je to divan posjet.
Tada je drug Josip (kako smo ga oslovljavali u to doba) zamolio Anu i mene dali bi jedna od nas mogla voditi program na engleskomjeziku, te svečane večeri za HBZ u Restoranu Kristal.Dio programa na Hrvatskom će voditi Županjka.
Mi smo prihvatili i nekako je ta dužnost došla meni. Dobila sam plan programa koji sam prevela na Engleski. Ovo je bilo potrebno. Iako su mladi američki Hrvati savršeno pjevali hrvatske pjesme, njihov govorni Hrvatski nije bio odličan. Bilo je potrebno voditi program i na Engleskom da bi oni sve razumjeli.
Ta večer je bila veličanstvena. Josip Barišić je bio glavni i odgovorni. Bio je u svom elementu.Sve se odvijalo kao dobro podmazan točak. Upoznala sam Mr i Mrs Bernard Luketich.
Hrvatska glazba se orila, hrvatska kola se igrala. Svi zajedno, hrvatski Hrvati,amerikanski Hrvati, mi australski Hrvati i svi ostali s vođom kola Josipom.Koliko se sjećam bilo je tu i dosta folklornih grupa iz okolnih mjesta.Ovo se događalo u mom naselju, mojoj voljenoj Koloniji-Šećerani.
A, ja nekada nevažno dijete Ružica Dabić sam vodila program na engleskom jeziku s velikim ponosom.
Dio programa na Hrvatskom je vodila Šećeranka( koju sam odmah prepoznala iako je bila dosta mlađa od mene,zato što je kao dijete živjela u kući iza moga reda).
37 godina kasnije u mojoj korespodenciji s njom u vezi njenog TV programa o Županji, sam je opet prepoznala i radosno ju podsjetila na onaj krasan događaj kada smo nas dvije vodile taj program. Ona se nije mogla toga sjetiti pa sam joj poslala ovu fotografiju da joj se osvježi sjećanje.
Ovo je bio divan i značajan događaj za Županju.
Za mene nezaboravan.
Molim , oprostite na pravopisnim greškama.
RUŽA BUČAK DABIĆ
