PUTNA STANICA AD BASANTE KOD ŽUPANJE, NA RIMSKOJ CESTI SISCIA – SIRMIUM

O trasi rimske ceste Siscia-Sirmium i položaju putne stanice Ad Basante dosadašnja  istraživanja i razmatranja dala su različite rezultate. Neki cestu na ovom odjeljku vode kroz bosansku Posavinu a putnu stranicu Ad Basante ubiciraju u  Bosanskom Šamcu  i Manžejskom gradu na Savskom polotoku Basutska, nasuprot Županje.

Drugi cestu vode lijevom, Slavonskom obalom Save a putnu stanici lociraju pokraj Županjskih vjerova; nedaleko Gradišta na Presovcu; na rudinu Vragorilo (današnji Šlajs) nedaleko Županje ili u samu Županju . Treći je opet neodređeno smještaju „ na jednom od prijelaza preko rijeke Bosut“ dok Tabula Imperii Romani postaju Ad Basante locira na ušće Bosuta u Savu.

Zajednička polazišta i odrednice svih istraživača u lociranju putne stanice Ad Basante vezana su uz cestu koja prati tok Save, rijeku Bosnu,njen utok u Savu i istok Bosuta iz Save te most preko Bosuta u blizini postaje.

Antički izvori koji spominju putnu postaju Ad Basante:

– „Tabula Peutingeriana“ – karti poštanski linija iz 4.st.n.e. – nije stvarni prikaz cesta nego „shematizirani“ prikaz poštanskih linija ( karta 1.)

– „Itinerarium Antonini“ 3.st.n.e

– „Notitia Dignitatum“ 5.st.n.e.

Na Tabuli P. označene su između Siscie i Sirmiuma slijedeće poštanske postaje sa međusobnom udaljenošću u rimskim miljama; Siscia (nama udaljenosti)- Ad Pretorium (30) – Servitio ( 20 )- Urbates ; prelazi rijeku ( 23 )– Marsonie ( nema udaljenost) – Ad Basante ( 20 ) – Saldis ; prelazi rijeku (18 ) – Drinum Fl. ( 18 ); prelazi rijeku – Sirmium.

Podatak o udaljenosti između Sirmiuma i postaje Ad Basante, prema Tabula Peutigeriana, iznosi 56 rimskih milja ( 1 milja= 1480 m = 83 km) i smješta postaju negdje na istok Bosuta iz Save ( okolica Županje ).Podatak o udaljenosti između Marsonie i Ad Basante na Tabuli P. je propušten, no ako uzmemo udaljenost od Sl.Broda do Sr.Mitrovice = 130 km i oduzmemo 83 km dolazimo do 47 km što je otprilike udaljenost od Sl.Broda do Županje.

Na papiru to izgleda uvjerljivo, međutim rimske ceste nisu bile tako izravne kao suvremene, antički graditelji često su mjenjale smjer vodeći cestu povišenim zemljišnim gredama što je produžavalo trasu i udaljenost činilo većom.S obzirom na tu činjenicu gornji izračuni su prilično“nategnuti“.

Nakon usporedbe dosadašnjih istraživanja vezanih uz putnu stanicu Ad Basante i istraživanja terena možemo predložiti još jednu lokaciju putne stanice A.B.

Zaključak je kako se nalazila između Štitara i Županje ( k.o. Štitar ) uz Savsku obalu na rudinama Sitno i Repovac uz rimski spojni kanal Sava –Bosut a naspram savskog poluotoka Basutska. ( karta 2. )

U nastavku iznosimo argumentaciju u korist naše pretpostavke.Prvo ćemo razmotriti antičku hidrografsku situaciju oko Županje i Štitara.

Antička hidrografska situacija oko Županje i Štitara

Tok Save

Sava na potezu između Štitar i Županje još od antike nije bitno mjenjala tok.Vidljivi ostaci staroga toka lako se uočavaju preko rudine Komarevo ( karta 3.) no Sava je tuda tekla znatno prije dolaska Rimljana, dokaz tome je ostatak rimskog plovnog kanala ( karta 3.) koji se pružao uz stari tok a spajao je Savu sa Bosutom i bio dio plovnoga puta Sava-Dunav. Nadalje postojanje spojnog kanala govori da Sava u to doba nije mogla biti previše udaljena. U prilog tome govori i ostatak rimske ceste na rudini Komarevo koja je trasom pratila tok Save. Nadalje, Sava uz rudine Repovac i Sitno u najnovijed doba erodira ostatke naselja kulture polja sa žarama datirane u 8 st. p.K.¹. Današnje Savsko korito doseglo je najsjeverniju točku u zadnjih 2800 godina , osim što pokazuje postojanje naselja na rudini Sitno-Repovac važno je i za razumjevanje položaja putne stanice A.B. kao i situacije oko suvremenog kanala Bosut uz naselje Šlajs. Taj kanal svakako nije prirodno izvorište Bosuta jer se radi o iskopu iz 1820-30². Kanal je kopan u sklopu Austrijskih nastojanja oko uspostave plovnog puta Sava – Dunav.Odabir te trase svakako je uvjetovan najkraćim mogućim spojem Save i Bosuta ali i veličinom iskopa , analogno tome i Rimljani su u svoje vrijeme kad je Sava tekla drugačije tražili najkraći spoj, opet uvjetovan blizinom Savskoga toka i veličinom iskopa.

 Čini se kako je kanal Šlajs (Bosut) izazvao ponešto zabune u lociranje putne stanice Ad Basante. O južnim obalama Save neke zaključke možemo izvući i iz satelitskih snimaka poluotoka Basutska. Zavojiti obrisi terena predstavljaju granice južne obale Save.Basutska je nekada zasigurno bila puno manja a tok Save nešto južniji a za usporedbu može poslužiti i poluotok Nađevac ( karta 4.). Generalno se za Savu može reći da je u prošlosti zbog općeg razlijevanja bila užega korita a zbog obližnjeg utoka Bosne i materijala kojega je donosila bila je i plića.

Iz ovih opažanja možemo izvući neke zaključke o toku Save u Antici, no točan, onodobni položaj Savskog korita vjerovatno nikada nećemo utvrditi. Svaki pokušaj bio bi čisto nagađanje.

 Bosna i ušće Bosne u Savu

 Bosna je nekada imala drugačiji tok. Na satelitskim snimcima lako je uočljivo kako je od Modriče skretala udesno a u Savu se ulijevala negdje spram današnjeg Štitarskog Buruma gdje se danas u Savu ulijeva riječica Tolisa ( karta 2.). Naravno to nije točno mjesto ušća jer nam nije poznat onodobni tok Save ali je ušće svakako bilo na tom području. Od Modriče do Tolise lako su uočljivi ostaci staroga korita i erozivnog djelovanja voda moćne, vodom bogate rijeke Bosne. Ostaci straoga korita širinom odgovaraju suvremeneom koritu Bosne, 80-100 metra ( karta 5 i 6 ).

Ljudi iz tog kraja danas iz suhokopa vade šljunak kojega je Bosana nekada donosila.U Savi se oko Štitara može naiće na nanose sedre, u obliku amorfnih ploča, koja se formirala od voda rijeke Bosne, bogatim otopljenim vapnencem i za sedru potrebnim kalcijevim karbonatom. Uz tok Bosne išao je i stari karavanski put koji je vodio sve do mora.Spoj sa tim drevnom karavanskim putem daje još veći prometni značaj putnoj stanici Ad Basante.

 Područje staroga toka podrobnije možete proučiti uz pomoć Google Earth aplikacije.

 Bosut

 Bosut – grč. Bathynos, latin. Bathinus-Bacuntius

 Postoji dvojba oko određivanja na koju se rijeku odnosi antička putna stanica Ad Basante koji neki autori smještaju na ušće rijeke Bosne u Savu a drugi opet smatraju kako se nalazila na istoku Bosuta iz Save. Putna stanica dobila je ime po rijeci uz koju se nalazila. Jednima, antički Basante odgovara nazivu Bosut i toponimu riječnog poluotoka kojega stvara Sava krivudajući na tom potezu imenom Basutska (Basante-Bosut-Basutska-Bosna). Drugi opet smatraju kako se ime odnosi na rijeku Bosnu.Sa ovako postavljenom hidrografskom i geografskom situacijom kako smo je mi postavili etimološke dvojbe oko podrijetla imena putne stanice Ad Basante gotovo nestaju jer se i Bosna i Basutska i Bosut nalaze u krugu 2,5 km. To nas dovodi do zaključka da je i sama stanica A.B. u tome krugu.

Izvorište Bosuta u Antici

Bosut nastaje između Štitara i Županje, izvorište mu je u Savi a nastaje od preljevanja visokih savskih voda. Za topljenja snjega ili kišnog vremena u slivu Bosne, veliki vodeni val udarao je na ušću Bosne u Savu te se silovito razlijevalao na sve strane jer tada nije bilo obrambenih nasipa. Osim toga Sava je nekada imala drugačiji tok, na satelitskim snimcima ( karta 3. ) pažljivom oku neće promaknuti obrisi nekadašnjeg toka Save. Cijelo područje starog toka danas je barsko i nisko. Sava je za visokih vodostaja ovuda tekla i prirodnim vododerinama dolazila u tok Bosuta, obilno ga hraneći svojim vodama. Taj stari tok Save izvorište je Bosuta. Za visokog vodostaja Rimljani su ovuda plovili prema Cibali i dalje prema Dunavu.

Za potrebe cjelogodišnje plovidbe iskopali su kanal tik uz rub staroga korita, bio je u upotrebi za sušnijeg vremena i niskog vodostaja Save.U neposrednoj blizini kanala, uz Savsku obalu nalazila se i putna stanica A.B.

Rimska cesta u okolici Županje ;

Pogledati županjac.net članak „Ostaci rimske ceste u Županjskoj posavini“.

Spojni kanal na plovnom putu Sava – Bosut – Dunav

Pogledati županjac.net, članak „RIMSKI PLOVNI KANAL SAVA – DUNAV KOD ŽUPANJE“

Prometna vrijednost položaja u Antici

O putnoj stanici Ad Basante u prvom redu se govori kao o poštanskoj postaji na drevnoj cesti Siscia – Sirmium no ona je zasigurno bila više od toga. Ostatci rimske ceste u okolici Županje govore nam kako se tu nalazilo cestovno raskrižje, jedan krak ceste pratio je tok Save dok je drugi trasom pratio sadašnji auto put Zagreb-Lipovac. Vrlo je izgledno kako je postojala cestovna veza sa Cibale, pratila je tok Bosuta- plovnog puta, baš kao što cesta Siscia – Sirmium prati Savu. Osim toga treba spomenuti i drevni karavanski put uz rijeku Bosnu koji se nadovezivao na ovu raskrsnicu. Prijelaz prijeko Save bio je na jednom od plićaka kojeg je svoji nanosima stvarala Bosna na obližnjem ušću.

Neposredna blizina Save i Bosuta lokaciji daje i drugi prometni značaj osim cestovnog, naime odavde se Savom i Dunavom moglo stići do sve do Crnoga mora.Do Cibalie Bosutom, a odatle Vukom do Dunava i dalje na sjever do Aqvinciuma, velikog zimskog logorišta sjevernih legija ( današnja Budimpešta ). Poznato je kako su Rimljani intenzivno koristili ovaj vodeni put Savom, a isto tako i Bosutom. Slijedom navedenog da se zaključiti kako Ad Basante nije bio samo poštanska stanica na cesti Siscia – Sirmium nego i obalna stanica – riječna luka na Savi i na početku plovnog kanala Sava –Dunav.^{3 4}

Uspoređujući glavne prometne pravce u Antici sa suvremenim nalazimo kako su vrlo slični, osim što je suvremeni kanal Sava – Dunav pomaknut zapadnije.

Ad Basante – položaj

Stanica A.B. nalazila se uz Savsku obalu i spojni kanal Sava – Bosut na današnjoj rudini Sitno. Kroz nju je morala prolaziti i cesta koja se spuštala sa današnje rudine Komarevo i nastavljala preko današnje Županje u pravcu postaje Saldis koja se po svoj prilici nalazila u okolici Pos. Podgajaca. Rudina Sitno visoka je zemljišna greda i pruža se sve do savskoga korita od Save je djeli obrambeni nasip. Po cijeloj rudini razasuti su ostaci keramike i kućnog maza, očito ostaci nekoga naselja.Do sada na tom terenu nisu vršena značajnija arheološka istraživanja osim obrađenih fragmenata keramike koji su datirani u 8. st.p.K. Vlasnik oranice S.Živković rekao nam je kako je tu pronađeno i nekoliko Rimskih novčića?? Kao što smo već spomenuli između rudine i Save pruža se nasip. Njegova izgradnja potpuno je devastirala prostor sve do obale Save i teško će se naći kakvi ostaci zanimljivi arheologu. Prvi nasip građen je 1760-ih, njegovi ostaci na tom potezu više ne postoje, odnijela ih Sava. Drugi nasip građen je 1926-9 a po njegovoj trasi ide i suvremeni nasip građen 1980-ih. Iskop zemlje za prvu gradnju vršio se ručno a gradili su ga Krajišnici-graničari pod nadzorom vojnih inženjera i časnika, možda su tom prilikom pronašli i prikupili kakve ostatke.To bi valjalo istražiti. No to je sve što bi se moglo učiniti po pitanju arheološkog istraživanja, glavninu zemljišta na kojoj se nalazila stanice A.B. vjerovatno je odnijela Sava. Tome u prilog govori možda i predaje iz obližnje Babine Grede a spominje „varoš koja je otišla u Savu“⁵. Pomicanje korita Save razlog je što svi dosadašnji istraživači nisu pronašli čvršće arheološke dokaze o poziciji putne stanice.

 Što se tiče mosta preko Bosuta⁶ koji je jedna od odrednica za pozicioniranju putne stanice A.B. takav jedan prelaz nalazio se sjevernije, na rudini Komarevo ( Košno-Bistaračko kod pilane „Šiška“, oko 2 km sjevernije ). Cesta Siscia-Sirmium je na tome mjestu premošćivala stari tok Save ( izvorište Bosuta) i plovni kanal Sava – Bosut. Smještanje stanice definira se općenito „kod prelaza preko Bosuta“, koliko je to „kod“ izraženo u metrima nema podataka, zato smatramo kako ovaj prelaz ide u prilog ubiciranju putne stanice na rudinu Sitno uz Savsku obalu.

 Spomenuli bi još nešto a neizravno se tiče putne stanice A.B. To je toponim Sitno.Nekada se rudina zvala drugačije. Na katastarskoj karti iz 1856. rudina nosi ime Sitanske livade što bi se možda moglo povezati sa latinskom riječi „situ-situm“ u značenju „mjesto“.

LITERATURA:

1. Boško Marijan;Crtež na fragmentima keramike iz Repovca kod Štitara (Županja), Radovi Filozofskoga fakulteta u Zadru, 40(27), Zadar 2003.

    

2. Časopis; Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, O starinama u slavonskoj Krajini, 1.siječnja1859.

    

3. Dimitrije Sergijevski: Ad Basante, Glasnik zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1958.

    

4. Hrvoje Gračanin: Rimske prometnice i komunikacije u kasnoantičkoj južnoj panoniji, Izvorni znanstveni rad, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb, 26. 4. 2010

    

5. Ivana Iskra-Janošić: Časopis Urbanizam,turizam,zdravlje,Vodene komunikacije u rimsko doba na prostoru Vukovarsko-srijemske županije,Godina I.,dvobroj 2,3., Vinkovci,2009.

    

6. Ivo Bojanovski: Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskojprovinciji Dalmaciji, IV – Rimska cesta Siscia-Sirmium (Tab. Peut.) i njena topografija, Godišnjak CBI, br. 22, Sarajevo,1984.

    

7. Vjekoslavm Klaić, Poviest Bosne do propasti kraljevstva,Dionička tiskara, Zagreb, 1882.

    

8. Zaltko Tomičić: Hrašće,br.2,Od Cibalisa do Palina i Vinkovaca, , 1996.

    

Mato Dominković

[E-mail] os-stitar-004@skole.t-com.hr