Danas, pak, druga priča. Malo tko može sjesti na gradski korzo te u miru popiti kavu, a da mu za stol nijemo ne prilaze osobe noseći u rukama kartice sa slikom djeteta koje, navodno, boluje od teške bolesti i hitno mu je potreban novac za operaciju u inozemstvu.
Jedan od slučajeva je i onaj dječaka Simona koji, kako piše na kartici, “ima osam godina” i navodno na dijalizi provodi četiri sata. „Pomažu mi roditelji, pomozite mi i vi. Hitno trebam vašu pomoć i podršku radi liječenja u klinici u drugoj državi. Hvala za pomoć“, navedeno je na karticama koje je od stola do stola u jednom od gradskih kafića raznosio čovjek 50-ih godina. Čitateljica nas je upozorila kako se isti čovjek nekoliko dana ranije predstavljao kao stradalnik poplave u Gunji te, također, molio pomoć. Spomenutog prosjaka susreli smo i sami kada nam je ”pod nos” tutnuo karticu s koje Simon vapi za pomoć.
– Pišem za jedne novine, dajte mi adresu ili broj žiroračuna, uplatit ću štogod sama, a vjerujem da će i naši čitatelji pomoći – rekla sam čovjeku koji je vrlo tiho nešto prozborio. Nakon uzastopnih ponavljanja i traženja da mi da broj žiroračuna, samo je odmahnuo glavom, pokupio kraticu i otišao.
Drugi slučaj je dječaka koji se zove Stanka. Model je preslikan. Osoba ide od stola do stola, raznosi karticu, ostavlja ju gostima da ju pročitaju, te nakon nekoliko minuta molećivim pogledom dolazi do stola i uzima ono što su ljudi ostavili. A ostavljaju. Neki daju 20 kuna, neki pet, neki kunu. Fotografija dječaka je mutna, za razliku od Simonove. Ovaj mališan ima, navodno, sedam godina i želi se, kako piše, igrati kao jedan običan dječak, ali ne može zbog „cerebralne paralize sa plastičnom tetraparesis“
Na obje kartice koje smo sami vidjeli prosjaci ne traže samo novac nego i hranu i obuću. Nevjerojatno je da bi netko od građana, tko je u grad izašao na kavu, ponio sa sobom vreću dječje odjeće ili pak hrane ako ga netko za to upita. Očigledno je, dakle, da je posrijedi samo novac. Na obje kartice otisnut je i nekakav pečat. Neki će reći da je prosjačenje posljedica socijalnog trenutka, neki pak opet da oni koji uistinu nemaju ne izlaze na ulice ispruženog dlana. Gradonačelnik Đakova Zoran Vinković i sam je na ulicama svoga grada zamijetio ovu pojavu, ali, kako kaže, ima ih svuda.
– Ta pojava nije prisutna samo u Đakovu nego u svim gradovima. Zamijećeno je kako ih automobil doveze, ostavi, a poslije pokupi. Međutim, to nije u nadležnosti Grada nego policije – kaže Vinković.
Maja MUŠKIĆ/glas-slavonije.hr
