U organizaciji Zavičajnog muzeja “Stjepan Gruber”, u prekrasnom ambijentu Book Cafea priređeno je predstavljanje zbirke pjesama “Mojim sokakom” autorice Vesne Benaković, Županjke koja već 14 godina živi u Australiji, a objavljuje pod imenom Vesna Hope.
Zbirka ima 90 stranica s 30 pjesama prema autoričinu izboru, ilustriranih s 45 uradaka lokalnih slikara iz muzejske zbirke. Pjesme su to u kojima s čežnjom piše iz daljine, o ljubavi, radosti, sreći, ali i tuzi, boli, nostalgiji… Upravo je odlazak iz rodne Županje u njoj probudio najdublje emocije.
- U Vesninim se stihovima živi, slavi, veseli, ali i plače i tuguje. Vesna diše Slavoniju, iako je miljama udaljena od nje – kazala je na počeku promocije voditeljica programa Marta Huber, kustosica u Muzeju.
”Volim moju Slavoniju i moju Županju i voljet ću je dok postojim. Znam, što je više budem voljela, moji će stihovi biti jači, a moja duša dovoljno velika da u nju stane sva ta ravnica i ljudi koji su ostavili neizbrisive tragove u meni. Sve mi je to podarilo osjećaj da se osjećam manje usamljeno daleko od rodnog kraja, pa svu tugu i nedostajanje stavljam na papir, a stihove otkrivam kao svog najvećeg prijatelja u životnom trajanju u suočavanju sa svim nedoumicama i radostima u vremenu moga postojanja”, kazala je autorica u uvodu knjige. Promociju je pratila preko Skypea, a poslije se i obratila posjetiteljima.
O zbirci pjesama govorila je profesorica Branka Budimski, autorica predgovora. “Kada u tuđem stihu počneš stanovati, kada te tuđi stih zagrli svojoj mudrošću i ljepotom, kada otvori tvoje skrivene zakutke srca, onda znaš da si zašao u umjetnost jer ti jedino ona može priuštiti takav topli ljudski zagrljaj”, riječi su kojima je opisala svoje viđenje pjesama i duboku emociju koju prenose.
Autorica pogovora i Vesnina velika prijateljica, novinarka Branka Galović-Dabić, ustvrdila je da je Slavonija početak i kraj njezina pjesništva, njezina strast, ljubav i tuga. “Županja je njezino izvorište, obitelj je njezino utočište, prijatelji nikad zaboravljeni, roditeljska kuća njezin je dom koji ljubomorno čuva”, kazala je. Uz nju su stihove čitale i druge autoričine prijateljice, Senka Cegledi i Viola Matagić Šinka. O suradnji s Muzejom, koji je i izdavač zbirke, govorila je ravnateljica Janja Juzbašić, ujedno i urednica knjige.
Za odličnu glazbenu pratnju, koja je dala poseban štih cijeloj večeri, pobrinuli su se Branimir i Anja Jovanovac te Kruno Mihanović. Predivno druženje na promociji završili su pjesmom prema autoričinoj želji: “Tek pod tuđim nebom znam, k’o slamka na vjetru sam, daleko od doma i od sreće.”
BUJICA EMOCIJA
Vrhunac večeri bio je Vesnino javljanje iz Australije preko Skypea, koje nikoga nije ostavilo ravnodušnim. “U Book Cafeu, na tako malo kvadrata, prštale su emocije poput prskalica, smjenjivale su se suze i smijeh, nedostajanje i čežnja za zagrljajem, kao dokaz da je udaljenost tisućama milja samo broj”, dojmovi su autorice Vesna Benaković o promociji zbirke pjesama.
Marija Lešić Omerović
Izvor: glas-slavonije.hr