Ratari su ogorčeni i poručuju da će se teško oporaviti od najnovije štete na usjevima. “Kukuruz je povaljan, kao da je preko njega prešao valjak. Ionako je već bio u vrlo lošem stanju, i bojimo se da će posljedice ovog nevremena rezultirati pravom katastrofom. Ne pamtimo ovakvu oluju, vjetar je činio čuda, o njegovim razmjerima najbolje svjedoči to što nam je pred kućom iščupao stablo oraha”, rekao nam je Davor Ostrihon. Njegova je obitelj jedna od najvećih poljoprivrednih proizvođača na tom području, pod kukuruzom imaju 44 hektara, a isto tolika površina je i pod sojom koju je ranije poharala ledotuča. Naime 13. lipnja, Račinovce i Đuriće zahvatilo je snažno nevrijeme praćeno tučom veličine lješnjaka koja je pričinila velike štete. Općinsko povjerenstvo je procijenilo štete, načinilo zapisnike i na tome je, žale se ratari, i ostalo. Isplatu naknade nitko i ne spominje, tako da sumnjaju da će išta od toga i biti. “Ni jedno zlo ne dolazi samo, pa je nakon tuče uslijedila suša. Nakon gotovo 50 dana, tijekom kojih smo Boga molili za kišu i uzaludno pogledavali prema nebu nadajući se kapima spasa, protekle nedjelje napokon smo je dočekali. Bolje da i nije pala, jer nam je prisjela i uništila i ovo malo nade što nam je ostalo”, žale se ratari. “Sumnjam da ćemo uspjeti ovršiti i tri tone po hektru kukuruza, a uložili smo za 12. Katastrofa…”, razočaran je Antun Golubović iz Đurića. Poharani su i voćnjaci, vjetar je u roku pola sata uništio sav trud ljudi koji su se spremali za berbu jabuka, krušaka i šljiva, za pripremanje zimnice i pečenje rakije. “Na koga će zlo nego na sirotinju! Patimo se kako znamo i umijemo, jer živimo u najnerazvijenem području, odakle ljudi masovne odlaze trbuhom za kruhom i gdje bijela kuga nemilosrdno hara, sada su se još i vremenske prilike urotile protiv nas. I što nam preostaje? Sjesti i plakati ili otići u Zagreb na Markov trg i prosjačiti, ogorčeni su seljani. Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ
