Nekoć davno, dok su još mitska bića posjećivala nam zemlju živjela je prekrasna djevojka čija je majka bila vila koja se zaljubila u jednog prekrasnog momka koji je često pecao ribu. Iz njihove ljubavi rodila im se malena, nježna djevojčica. Prozvali su je Sava. Sava je izrasla u prekrasnu djevojku koju je osim nevjerojatne ljepote krasilo dobro i plemenito srce. Jednoga dana, jedan je vrač tražio rijetke trave i na jednoj livadi ugledao Savu kako plete vjenčić od poljskoga cvijeća. Očaran njenom ljepotom pokušao ju je navesti da se uda za njega. No ona je odbila njegovo udvaranje, kao i udvaranje brojnih oholih i bogatih mladića koji su se natjecali za njezinu naklonost. Kada je shvatio da ju ne može imati, pretvorio ju je u rijeku. Rijeku Savu. No, ona je i kao rijeka bila očaravajuća. Privlačila je svojom ljepotom, bila prepuna riba i bilo je lijepo i ugodno živjeti uz njezinu obalu. No zbog svoje nesretne sudbine znala je često biti vrlo okrutna. Prije no što su je ukrotili, izlijevala se i razlijevala iz svoga korita svuda uokolo. Tako je natapala šume, močvare i polja. Tamo gdje je donosila mulj i ljubila zemlju bila je vrlo korisna i ljudi su je voljeli, no negdje je poput zle maćehe uništavala i nosila sve pred sobom. Kako je vrijeme prolazilo ona je bila sve tužnija i sve okrutnija. Uništavala je i kuće i vrtove, uništavala usjeve i sav trud i muku težaka. Jadnim ljudima koji su je nekoć voljeli zbog njzine ljepote i koristi odnosila je sve što su imali donoseći im jad, čemer i propast.
Uz njene obale nekoć je živjela i jedna starica. Zvali su je baba Keda. Živjela je poviše poplavljenog dijela, na mjestu koje su svi znali kao Greda, jer je i izgledalo poput jedne velike i dugačke grede. Zbog toga je njeno zemljište uvijek bilo zaštićeno od brojnih poplava. Mnogi su na splavima i u čamcima dolazili sakriti se od vodene stihije. Dobra je baba Keda imala veliko srce i sve je siročiće koje bi put doveo k njoj širokih ruku dočekivala. S velikom je ljubavlju goste dvorila i prihvaćala. Pridošlice su vidjeli da je kod babe Kede lijepo i ugodno, te su malo pomalo mnogi došljaci ovdje i ostali. Vrijeme je teklo, žitelji se namnožili i gradeći kuće osnovali naselje. Napokon je ovdje prekrasno selo zablistalo, a njegovi žitelji iz zahvalnosti prema dobroj babi Kedi prozvali je Babina Greda. Danas svako dijete zna:“Ge današnja Babina je Greda, živjela je njekad baba Keda!“
Legenda ispričana prema kazivanju starijih stanovnika općine Babina Greda.