Na prvi pogled čini se kako je fotografija nastala u nekoj vedroj i veseloj prigodi, svatovima, zarucima i slično. Međutim nije, fotografija je nastala poslije ukopa. Možda samo na tren, mladost se i poslije takvog turobnog događaja eto nasmijala. Fotografija priča priču o jednom seoskom običaju.
U Štitaru je je nekada postojao lijepi pogrebni običaj kad umre mlada neudana djevojka. Nekada to i nije bila rijetkost dok se u puku stvorio takav običaj. Na posljednjem ispraćaju, na putu od kuće do groblja, na putu u vječnost, lijes su na ramenima nosili seoski momci. Za reverom su imali zataknut bijeli cvijetak kao simbol svatova i udaje koje nikada neće biti. Dirljivo, zar ne !
Na fotografiji sjedi s lijeva Ivan Dominković-Firovi, nepoznat, stoje s lijeva Ivan Lukačević -Luceni ???, Antun Filipović -Pilipović, nepoznat, Ivica Dominković, Martin Filipović-Pilipović, i po nadimku Bobin
Mato Dominković