– Pravo na jednokratnu pomoć imaju sve osobe s poplavom ugroženih područja, bez obzira na to jesu li bile u našem sustavu ili ne – objašnjava Đimi Fuštin, ravnatelj belomanastirskog Centra za socijalnu skrb, naglašavajući kako visinu pomoći određuje Centar, procjenjujući potrebe i prilike samca ili kućanstva, te imajući pri tome u vidu imaju li samci ili obitelji osiguran smještaj i prehranu. Fuštin, ujedno, apelira na ostale osobe s poplavom ugroženih područja koje su smještene u Baranji da dođu u belomanastirski Centar i ostvare svoje pravo. Za svoju je peteročlanu obitelj po jednokratnu novčanu pomoć došla Esada Spahović iz Gunje. Smješteni su kod obitelji Pralija u Bilju.
– Na kući je suh ostao samo krov. Kako ćemo dalje, ne znam – priča, ističući kako su ona i suprug, inače oboje nezaposleni, i do sada mukotrpno odvajali za adaptaciju kuće u Gunji, te “usput” školovali troje malodobne djece. Na žalost, priroda se s njima opasno poigrala. Ni sanjati nisu mogli da će jednog dana završiti u Bilju.
– Ne mogu reći da nam nešto nedostaje. Zahvaljujući obitelji Pralija, imamo sve što nam je potrebno. Ali treba se i vratiti. Suprug je nedavno otišao pogledati kakvo je stanje u Gunji. Kaže da je katastrofa. Ne znam kako ćemo i kada tamo moći vratiti djecu – kaže, naglašavajući kako su dva sina i kćerka krenuli u OŠ Bilje, te kako čine sve da bar djeci pruži ono što im je nužno. Upitana vjeruje li obećanjima da će država pomoći u obnovi poplavom ugroženih područja, kaže kako jedino nije izgubila vjeru u ljude.
– Vidjet ćemo što će se dogoditi, ali bez državne ili pomoći iz EU fondova neće ići – ističe. U Baranji je, u nešto udaljenijem Kopačevu, njezina šogorica, samohrana majka, Izeta. Došla je s djetetom i roditeljima. Umirovljeni učitelj, Marijan Šokčević, pak, zajedno sa suprugom smjestio se kod kćeri i zeta u Dardi. Iz Gunje su izašli u čamcu. Iako žive u dijelu sela koji je “manje stradao”, teško mu je pretpostaviti kada će se vratiti.
– Ako sve bude optimalno, vjerujem da ćemo za mjesec dana opet biti u Gunji – kaže. Kuću, nastavlja, neće trebati rušiti, ali će trebati vremena privesti je “u normalu”. Ni pretpostaviti ne može kada će se njegovo rodno selo oporaviti od katastrofalnih posljedica poplave. I Šokčević je stava kako bez pomoći države u Gunji više neće biti života.
Naknade isplaćivane u Osijeku i Vukovaru
U osječkom Centru za socijalnu skrb isplaćene su jednokratne naknade za nešto više od 80 obitelji s poplavom ugroženih područja. “Isplata je krenula još prošlog tjedna. Jednokratna naknada odobrena je svima, a iznos je ovisio o tome je li riječ o poljoprivrednicima, osobama s redovitim primanjima, samcima… Uglavnom, svi koji su se prijavili, jednokratnu naknadu su dobili. Razgovarali smo sa svakim od njih, vidjeli kolika im je pomoć potrebna i pružili im potporu koliko je to u našim mogućnostima”, objašnjava Jelica Klobučar, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Osijek. Dodaje kako će obitelji koje se duže zadrže na području pod ingerencijom osječkog Centra, a nemaju primanja, ostvariti i pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Ljubica Mudri, ravnateljica vukovarskog Centra za socijalnu skrb, ističe kako se jednokratne naknade isplaćuju i na području njezina centra. Do jučer ih je isplaćeno 200-tinjak.
U BARANJI NEKOLIKO OBITELJI U
Gradskom društvu Crvenog križa Beli Manastir trenutačno je evidentirano 11 osoba (bez obitelji smještenih u općinama Darda i Bilje) s poplavom ugoženih područja. Smještene su u Šumarini, Duboševici i Kneževim Vinogradima. Jedna obitelj otišla je u Županju.
I.Getto/glas-slavonije.hr
