E! Eto upravo tako: pozlatile su se Zlatne žice Slavonije 2026.“ nekidan u Požegi!!! – Konačno su se opametili ljudi u Požegi jer smo neku večer imali prigodu svjedočiti pravom pravcatom festivalu, paradi, koncertu – ili kako već hoćete – a ja kažem odličnom koncertu tambure i tamburašenja s pjevanjem dobrih tekstova pa i stihova pravoga slavonskog melodijskog narativa kakvog naša majčica Slavonije i zaslužuje. Da, – od prošlogodišnjeg tamburicanja uz kafanske talambase, afričke bubnjeve i sitni(o)sajzerske nazovi-šlagere sa saksofonima i trubama, sklepanim aranžmanima i cajko-pjevačkim glasovnim zavijanjima, – da, eto, rekoh, ljudi se dozvali pameti i vratili se izvornom modelu „slavonskog festivala“ kakav je bio davnih dana 60/70-tih zlatnih godina ove manifestacije.
Ponovno, po tko zna koji puta smo se uvjerili u instituciju tamburaškog muziciranja izvrsnih svirača Tamburaškog orkestra Hrvatske radio-televizije koji na najbolji mogući način dokazuje izvrsnost orkestralnog tamburaškog sviranja do kojega dometa ga je doveo maestro Siniša Leopold i evo predaje pod dirigentske palice isto toliko i tako umješnih voditelja, dirigenata. Kažem i pozdravljam tu kvalitetom utemeljenu instituciju tambure sastavljenu od majstora sviranja tambura na čelu sa prvom bisernicom u rukama i osobi Dubravka Češnjaka. U Hrvatskoj imati tako kvalitetom ozbiljan, vrhunski orkestar a ne koristit ga u baštinskom ozračju prigodne glazbene manifestacije je u najmanju ruku neozbiljno, neodgovorno, i diletantski „nepismeno“, a tako je bilo do neku večer u Požegi.
Izvođači, pjevači, interpretatori pjevanjem prigodnih tekstova i stihova bili su samo pravi, oni najbolji na zavidnoj pomno odabranoj listi majstora koji kvalitetom, emocijom i pjevačkim umijećem mogu otpjevati i vrlo zahtjevne dionice najboljih mogućih aranžmana prilagođenih tamburaškom izričaju slavonske pjesme kao što su to nekada bili Vice Vukov, Ivo Robić, „Ladarice“, Kićo Slabinac, Đani Šegina, Vera Svoboda, a ove godine su to bili „Slavonske lole“, Žak Houdek i Martin Posavac, i mnogi drugi.
Završno valja reći i ponoviti „Zlatne žice Slavonije“ u velikom, dobrom, dosljednom, baštinski inspiriranim tamburaškom ozračju vratile su se kući u Požegu, u duše ljubitelja slavonskog podneblja i slavonske tradicijske pjesme i tamburaškog muziciranja.
Bravo! Bravo, Požežani i svi sudionici „Zlatnih žica Slavonije 2026.
Borislav Maričić
