O pokladama
Korijeni običaja su pretkršćanski i bili su magijskoga značenja, prerušavanjem i maskiranjem lica te zaglušnom bukom trebalo je otjerati zimu, demone i zle sile te zaštititi ljude, stoku, domove i usjeve. Poklade se povezuju i sa kultovima antičkog Rima. Usprkos otporu Crkve, običaj se nastavio i nakon pokrštavanja i živi do danas diljem Europe.
Zajedničko obilježje poklada u svim zemljama je zabava, veselje, ludovanje i raspojasanost, neumjerenost u jelu i osobito piću. Osim toga poklade su bile prilika za ismijavanje društvenih autoriteta i slanje političkih poruka što je samo tada moglo proći bez posljedica.
Pokladni običaji u našem kraju oblikovani su u vrijeme Vojne krajine. U vrijeme poklada a pogotovo od „Vrtičeve sride„ ljudi iz Granice su nakratko zaboravljali svoje mnogobrojne vojničke obveze i teški rad na vlastitim imanjima i carskim rabotama. Uza sve te obveze, čelična vojna stega bešćutnih vojnih zapovjednika zajedno sa krutim moralnim svjetonazorom gušila je svaku osobnost i čovjeka pretvarala u roba lišenog svakog dostojanstva. Zbog toga su poklade u životu graničara u stvari bile „ventil„ za nakupljene frustracije, vrijeme kada je vojna vlast bila nešto tolerantnija znajući pod kakvim jarmom stenju podčinjeni. Krunoslav Tkalac o pokladama kaže;
„Poklade su smotra narodnih običaja, ludorija i oduška od stega života po reglemanu. ………Turci su rekli da su poklade dani kada kauri1 polude.“2
Poklade i „vrtičeva srida„ , dani su kada se gruba stvarnost života u granici preokrene, zavrti i napravi krug, te prijeđe u svoju suprotnost – u neostvarenu želju istinskog, slobodnog života nesputanog krutim regulama i beskrajnim obvezama. Privid takvog života bio je moguć samo na poklade.
Pokladni dani u Štitaru
Poklade traju od „Marina“ tj.od 02. veljače i traju do „čiste sride“ tj.do prvoga dana Korizme. Početak poklada nije svake godine isto a razlog je pomicanje datuma Uskrsa i s njime vezanog Korizmenog post od 40 dana. Župnik već prije poklada sa propovjedaonice upozorava župljane da se klone nepodopština i ludovanja a osobito alkohola, no mnogi se ne obaziru na upozorenja.
„Vrtičeva srida“ pada tjedan prije „čiste sride„ i u stvari je prvi dan poklada kada počinje pravo ludovanje jer do tada je sve protjecalo mirnije, obilazila se rodbina i prijatelji, pjevalo se, divanilo, djeca su dobivala „ošap„ (sušeno voće), kocku šećera, pokoji slatkiš i novčić. Spremalo se u „bušare„ i odrasli i djeca. Odrasli su odjeveni u izvrnute kožuhe, zakrbuljeni maskama ili namazanog lica, sa zvoncima i klepkama zvone galame i buče, obilaze selo i ulaze u kuće plaše djecu i izvode svakojake ludosti. Domaćini ih goste rakijom i kolačima. Po selu mladež ljubuje, pjeva se, birtije su pune – pije se puno alkohola (rakija i vino), nisu rijetke tuče i obračuni momaka radi cura ili kakvih starih razmirica. Svaki dan sviraju tamburaši a mladež se skuplja u kolo.
Dani poklada u Štitaru su imali svoja imena i značenje. Nijednog pokladnog dana nije bilo dobro raditi a onoga tko to prekrši mogle su stići razne zdravstvene tegobe ili bi rad bio uzaludan. Zimsko je doba, nije bilo velikih poslova pa je puk, šale radi, smišljao razloge zbog kojih je trebalo izbjegavati rad.
– ponedjeljak – „ mišji ponediljak“ – na taj dan poklada žene nisu vezle niti radile bilo kakav ručni rad, vjerovalo se kako će miševi pojesti sve što je napravljeno.
– utorak – „ bolni utorak „ – nije se ništa radilo kako se tijekom godine ne bi bilo bolesno
– srijeda – „ vrtičeva srida „ – ne radi se kako se tijekom godine ne bi javile vrtoglavice i glavobolje.
U Štitaru, na „Vrtičevu sridu„, momci se spremaju u Turke, na glave stavljaju fesove i na konjima jašu kroz selo, uz topot konja i galamu plaše svijet – biva iz Bosne su provalili Turci.
Moguće je kako pokladni običaj jahača obučenih u Turke seže u 1878. godinu. Te godine Austro-ugarska vojska zaposjela je Bosnu. Bio je to kraj stoljetne Turske vlasti u Bosni. U večernjim satima 06.08. 1878. godine iz Brčkog u Županju stiže brzojav o mogućoj provali 1000-1500 Turaka kod Štitara ili Županje. Nastala je neviđena panika, ljudi su grabili djecu i bezglavo bježali u okolne šume ne bi li se spasili od najavljene Turske najezde. Izbjegli puk ostao je u šumi cijelu noć. Na kraju se ispostavilo kako se radilo o lažnoj uzbuni, do Turske provale nije ni došlo. Moguće je kako su se štitarski momci već za Poklade iduće godine preobukli u Turke i vikom i galamom plašili mještane, šaleći se na račun panike koju je izazvala lažna vijest o Turskoj provali. Pokladni običaj jahača obučenih u Turke spontano se održavao sve do sredine 70-ih godina prošlog stoljeća. Običaj pokladnog jahanja obnovljen je ali ne u izvornom obliku. Vidi članak Panika u Županji; posljednja prijetnja
– četvrtak – „trudovski četvrtak„ – nije se radilo kako se tijekom godine na šakama ne bi stvarali „trudovi“ – teški žuljevi poput kurjih očiju.
– petak – „gluvi petak„ – tko radi na gluvi petak boliti će ga uši a može ostati i gluh
– subota – „zaklopita subota„ – zatvarala je, zaklapala ovaj pokladni ciklus
– nedjelja – „prvi dan poklada„ – nastavak
– ponedjeljak – „drugi dan poklada„ – nastavak
– utorak – „treći dan poklada„ – zadnji dan poklada, za njega je vezan običaj „rušenja kreveta„. Momci, lijepo odjeveni i uz pjesmu obilazili su kuće djevojke i mladih udanih žene te su po običaju „rušili“ krevet koji je za tu prigodu bio posebno pažljivo uređen jer su ukućani znali da će imati posjetu. Na taj dan išlo se i na „riblju večeru„ u gostionice. U jedanaest sati zvonjava crkvenih zvona najavljuje „čistu sridu“, završetak Poklada i početak Korizme i do dvanaest sati moralo se biti kod kuće.
– srijeda – „čista srida„ – prvi dan Korizme, dani ludovanja su prošli a život se vraća u staru kolotečinu.
1 kauri, kaurin – nemuslimani, nevjernici, kršćani; označava katolike ili Latine i općenito strance
2 Krunoslav Tkalac; Babogredska kompanija,Slavonica, Privlačica, Vinkovci, 1994, str.146-147.
kazivač: Marija Dominković (1937) iz Štitara
za zupanjac.net Mato Dominković