Nisu Stipa utihnule tambure. Nisu. Još jače i još više zvone onim tvojim zvonom što si ga utkao u umijeće mladih zaljubljenika tamburaštva i u životno bogatstvo svojih prijatelja. – Ali, nikada više, Stipa, neće se ponoviti ono tvoje umijeće pogađanja ljudskih duša u prava mjesta koja mogu do ushićenja osjetiti čarobnu moć glazbe, pjesme, glazbenog ugođaja i raspoloženja ljudske duše.
Snivaj Stipa svoj nebeski san, i znaj, i mi kad sklopimo oči u san nam dođu tambure, – i to one tvoje antologijske što ostadoše za vijeke vjekova.
