NEK VAM JE SRETAN USKRS!
Dok o koječemu mislim ispod tuđega svoda,
Kroza me ključa bol, a u oku mi suza blista,
Jer gledam kip razapetoga Krista,
Kao i tragičnu sliku mojeg nesretnog roda.
Ako bih bio ptica, u visine bih se vinuo,
Pa poletjeo k njemu uz pjesmu i veselje
I čim bih sletio, sve bih hrvatske branitelje
U vatrenome zanosu na grudi privinuo.
Dabome, bilo bi to lijepo kada bi tako bilo,
No, nema nema od tih prilično čudnih snova,
Kad je na hrvatskome narodu kruna trnova,
A razuzdano ga pleme na križ pribilo.
Razmišljajući o tome, osjetih nadahnuće,
Al’ čuvši crkvena zvona, naglo se uto prenuh,
Na brzinu spremih pa prema crkvi krenuh
Zahvaliti se Gospodu za Isusovo uskrsnuće.
Pomolit ću se pritom za naše poštene ljude
Da u boljitak krenu po plodotvornijem kursu
Te im zaželjeti sve najlješe pri ovom Uskrsu,
Jest, neka im ovaj blagdan što svečaniji bude!
VJEČNO ĆEŠ U RAJU ŽIVJETI!
Radi ljubavi za ljude, neljudi su te kaznili,
Jer te je izdao Juda radi šačice zlata,
Potom su te divljački, uz naklonost Pilata
Okrutno mučili pa cio svijet sablaznili.
Golgotom su te gonili i mrcvarili grozno,
Pa si uz neopisive boli upadao pod križem
Zato Ti uz divljenje vijence pletem i nižem
Što si viteški trpio to pleme beskrupulozno.
Čak još i dandanas, nakon dvije tisuće ljeta
Ostao si u srcima si ogromnog broja ljudi,
Premda se bezumlje i sad uporno trudi
Omalovažiti te na svim stranama Svijeta.
Ali kako god pokuša ni sa čim neće uspjeti,
Mase ljudi će uz pjesmu, molitvu i nadahnuće
Širom zemaljske kugle slaviti Tvoje uskrsnuće
A Ti ćeš na rajskim poljima vječno živjeti.