Golim je rukama savijao željezo, privlačio brodove – njegova je snaga bila u dvostrukom koštanom tkivu
ŽUPANJA
Nakon što je u listopadu 2022. šetnica po kruni savskog nasipa u Županji ponijela ime Šetnica dr. Zlatka Krtalića, a dvorana kina Mladost ljetos preimenovana u Kulturni centar Ivana Hermana, Grad će i u ovoj godini nastaviti s odavanjem počasti i zahvale svojim znamenitim građanima. A sudeći prema planiranim aktivnostima i projektima Gradskog muzeja Županja, naglasak će biti stavljen na Marijana Matijevića, znanog kao najjačeg čovjeka na svijetu. Brojna priznanja i medalje svjedoče o njegovoj prepoznatljivosti i medijskoj slavi u domaćim i svjetskim razmjerima vremena u kojemu je živio. Rođen je 1878. blizu Gračaca, u zaseoku Duboki Dol. Umro je u 74. godini života u Zagrebu i na Božić 1951. godine pokopan je u Županji, gdje se skrasio i zasnovao obitelj. Bio je oženjen Irenom Kohn, kćerkom vlasnika nekadašnjeg poznatog restorana Kej na Savi u Orašju. Nakon vjenčanja 1914. nastanili su se u Županji, u Gaćancima. Imali su 11-ero djece, a petero ih je umrlo kao bebe. Na staroj mramornoj ploči na njegovu grobu ispod imena stoji natpis “Junak iz Like”.
Iako je u prvoj polovini prošlog stoljeća obišao cijeli svijet, gdje je vladao pozornicama i arenama pobjeđujući najpoznatije borce, a svojom snagom činio čuda, Marijan Matijević s vremenom je pao u zaborav. Mnogi za njega danas i ne znaju, a spominje se tek u narodnoj pjesmi “Junak iz Like”. U županjskoj su Udruzi Ličana, koja nosi njegovo ime, još prije 20-ak godina planirali postaviti mu spomenik i urediti grobno mjesto, ali sve je ostalo samo na planovima. Sada će se, zahvaljujući Gradskom muzeju i Gradu Županji, skupljanjem povijesne građe revitalizirati lik i djelo Marijana Matijevića. Vidljivo je to i prema odluci Ministarstva kulture o dodjeli financijskih sredstava za programe muzejske djelatnosti u 2025. godini, među kojima su i dva programa Gradskog muzeja Županja vezana za Marijana Matijevića. Iznos od 1500 eura odobren je za priču “Golem sam tijelom, dušom sam jak” – priča o najjačem čovjeku na svijetu, a 2000 eura za restauracija plakata Marijana Matijevića ”najjači čovjek na svijetu”. Cilj je sačuvati uspomene na njega i vrijednosti koje je za života zastupao, kao veliki čovjek, sportaš, altruist, patriot i dobrotvor. Marijana su zbog urođene tjelesne snage i dobrote prozvali Samsonom meka srca.
POMOGAO JE ELEKTRIFIKACIJU ŽUPANJE I RAD SVOGA ZEMLJAKA NIKOLE TESLE
Marijan je bio srednje visine, golemih šaka, bačvastoga prsnog koša i neobično mišićava vrata. Nikada nije težio više od 100 kilograma i nitko ne bi rekao da je riječ o čovjeku nadljudske snage. Osvajač je mnoštva zlatnih medalja i odlikovanja. Tu je i orden Velika turska zvijezda od turskog cara Abdula Hamida II. za osvojeno prvenstvo svijeta u hrvanju i drugim teškoatletskim igrama 1904. godine. Navodno je jednom nastupao i pred samim carem Franjom Josipom. Marijan je triput bio kod Tita, uvijek je dolazio s pištoljem, a osiguranje nije ni pomišljalo na to da mu ga oduzme. Samo su mu se sklanjali. Za njega kažu da je bio najveći dobrotvor toga vremena. Na turnejama je mnogo zarađivao i novac je redovito donirao u humanitarne svrhe, sebi je ostavljao samo onoliko koliko mu je trebalo za život. Sva svoja odlikovanja i jubilarne zlatnike, sav papirni novac, dragocjene vrijednosti, priznanja i nagrade prodao je pod lomljeno zlato i kada se Županja elektrificirala, donirao je za struju. A sam je u kući imao petrolejku do kraja života. Donirao je novac i za svoga zemljaka i prijatelja Nikolu Teslu i njegove izume. U travnju 1927. u hotelu u New Yorku na večeri koju je Tesla priredio njemu u čast, Matijević je u šali rukama rastrgao željezni lonac čije je dijelove kao uspomenu kući ponio još jedan slavni znanstvenik, Mihajlo Pupin. A o njegovoj humanosti govore i navodi kako je pri povratku u Županju s turneja po svijetu odlazio u lokalne dućane i podmirivao dugove za svoje susjede, koji su ga od milja zvali “ćaća”. A svojoj i djeci susjeda obavezno je donosio čokolade, koje su u to vrijeme bile pravi luksuz.
U ličkom kršu teško se živjelo. Od malih se nogu morao naviknuti na težak fizički rad, a već je kao dječak pokazivao nadnaravnu snagu i rano je otišao trbuhom za kruhom. Životni put odveo ga je u Berlin. U novinama je pročitao najavu dolaska cirkusa u kojem najjači hrvač toga doba Hugo Weber na dvoboj izaziva suparnike za nagradu od 500 maraka u zlatu. Marijan nije ni slutio da će upravo taj događaj označiti prekretnicu u njegovu životu i da će uskoro cijeli svijet znati za hrvatskog Herkula. Čim je ušao u ring, zgrabio je protivnika, podignuo ga i otresao o pod. Tada se priključio cirkusu. Obilazio je svijet uzduž i poprijeko, prošao od Amerike do Kine, i pokazivao svoju snagu, ali nikada nije zaboravio svoj zavičaj i rodnu grudu. Na plakatima kojima se reklamirao i koje je sam dao tiskati ispod njegove slike na hrvatskom jeziku pisalo je “Junak iz Like”. Zapisi govore da se diljem svijeta hrvao protiv mnogih protivnika i nikada nije izgubio. Svjetskog prvaka u boksu Prima Carneru iz Italije, visokog više od dva metra i teškog oko 120 kilograma, s lakoćom je podignuo i bacio preko konopaca ravno u gledalište. Publika je u nevjerici gledala kako je savijao željezo koje pojedinci nisu mogli ni nositi, fosne od osam centimetara lomio je rukama na glavi, rukama je lomio konjske potkove i zabijao čavle u hrastove daske, a potom ih čupao van. Dopuštao je da mu na prsima maljevima razbijaju 150 kilograma težak kamen. Njegove snagatorske vještine publiku su ostavljale bez daha – jednu bačvu piva od 50 litara držao je u zubima, a drugom je, također od 50 litara, udarao po onoj prvoj dok obruči ne popuste i ne poteče pivo. U SAD-u postoje fotografije kako dva konja potpomognuta s 20 ljudi neuspješno pokušavaju rastaviti Marijanove ruke. Za njega se veže i legenda kako je u luci u New Yorku rukama povukao dva trgovačka broda povezana konopom te da je golim rukama držao zrakoplov u polijetanju. Za zrakoplov je bio privezan konopac koji je držao Marijan, pilot je uzaludno pritiskao papučicu gasa, ali nije mogao krenuti.
Nakon što su se i svojim očima uvjerili u Marijanovu snagu, članovi kluba Atletion Comision dodijelili su mu zlatnu kolajnu s natpisom “Worlds strongest man” – najjači čovjek na svijetu.
Marija Lešić Omerović
Izvor glas Slavonije
