Rujan je stig’o i u Županju, a s njim i nova školska godina. Djeca ponosno oblače nove tenisice, roditelji vade kalkulatore i križaju popis knjiga, a grad na Savi već je ispisao najljepše stranice ljeta. Dan grada proslavljen je uz bogat program Županjskog ljeta, pa je zadnjih par mjeseci Županja izgledala kao šarena pozornica na otvorenom. Bilo je tu pjesme, smijeha, mirisa čobanca i roštilja, i onog osjećaja zajedništva zbog kojeg kažeš – e, ovdje vrijedi živjeti!
Kako se to već radi po redu i običaju, ajmo baciti pogled unazad, da se prisjetimo svega što se događalo i da oni koji nisu bili na licu mjesta osjete bar mrvicu te atmosfere.
Krenimo od one prave adrenalinske bombe – 19. Motorijade na Poloju. E, moj brate, kad su ti motori upalili, cijela Županja je zaškrgutala kao da zemlja podrhtava. Djeca mahala s pločnika, stariji snimali kao da će BBC pravit’ dokumentarac, a kolona duga kilometar samo brujala. I to nije bila samo povorka, nego prava predstava – mirisi goriva, zastave, osmijesi, i poneki uplašeni pas koji je pobjeg’o pod klupu. Na Poloju – raj. Čobanac se krčkao, roštilj pucketao, pivo se hladilo, a gitare su preuzele od motora. Prve večeri održan je Memorijal Iva Leutara – bajkeri su se prisjetili prijatelja koji je prerano otišao, a onda su Osvajači podigli publiku starim hitovima. Sljedeće večeri mikrofon su preuzeli Estera i Isak Šabanović, pa Divlje jagode koje su unijele pravu rock-energiju. Do kasno u noć Poloji su bili festival slobode, prijateljstva i bratskog druženja kakvo samo bajkerska ekipa zna složiti.
Županja nije samo za gas i gitaru – ima tu i „tišine“ za prave stratege. 18. Međunarodni šahovski festival u Multikulturnom centru okupio je šahiste iz Hrvatske i susjednih zemalja. Figurice su se micale po ploči kao da šetaju po županjskom korzu – polako, ali s ciljem. Tko nije doživio, ne zna koliko je napeto kad 20 ljudi šuti, a jedan kralj bježi pred konjem!
A paralelno, na travi – 4. međunarodni turnir limača u nogometu. Tu nije bilo tišine – tu se vikalo, navijalo, plakalo i slavilo. U-11 i U-9 ekipe, njih 26 sveukupno, borile su se kao pravi profesionalci. Posebno veseli što su nastupile i djevojčice pod vodstvom trenera Ivice Vidovića – dokaz da lopta nije rezervirana samo za dečke.
Na šetnici se opet okupila masa – utrka „Županjska petica“. Pet kilometara nije malo, al’ kad kreneš, nosi te publika. Najbrži su bili Tatjana Pejnović i Ivan Bičanić, a među veteranima Božica Đurić i Martin Pranjić. I da se ne lažemo – veterani su pokupili najveći aplauz jer su pokazali da godine znače samo broj, a kondicija i volja sve.
Posebna večer bio je koncert „Moj lipi anđele“, posvećen Oliveru Dragojeviću. Trg u Aleji Matice Hrvatske bio je krcat. Kad se ugasile rasvjete, a upalila mora mobitela, izgledalo je kao zvjezdano nebo. Svaka pjesma bila je putovanje, a kad je krenula „Cesarica“ – pjevao je cijeli trg. Neki kroz suze, neki kroz osmijeh, ali svi kao jedno. Onaj trenutak kad ti se koža naježi i shvatiš – Oliver je tu, iako ga više nema.
Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća govorilo se ozbiljno – o uspjesima i budućnosti. Županja je među deset vodećih gradova u Hrvatskoj po izdvajanjima za djecu. Za svako treće dijete daje se 5.000 eura, a za vrtiće godišnje ide više od 1,2 milijuna. Kad je to izrečeno, u dvorani se mogla čuti tišina – ali ona ponosna, što se rijetko događa. Gradonačelnik Damir Juzbašić rekao je jasno: ulaganje u djecu nije trošak, nego najveća investicija. Podijeljeni su i grbovi – Zlatni Luki Buriloviću, Srebrni profesoru Milidragu Markoviću, a priznanja brojnim udrugama i pojedincima.
Posebna pažnja posvećena je školstvu. Obnavlja se OŠ Ivana Kozarca, otvoren je i novi sportski prostor, a vrtići su primili rekordnih 460 mališana. Tko je bio, zna – osmijesi djece i zadovoljstvo roditelja najveća su nagrada.
Kad je nastupio Miroslav Škoro, trg se pretvorio u slavonsko veselje. Bećarci, tamburice, baladične pjesme – sve je išlo redom. Kad je krenula „Sude mi“, pjevali su svi, a ruke u zraku pratila su tamburaška kola. Oni što inače ne plešu, sad su kolo igrali kao da im je zadnje u životu
Uh, skoro mi izmaklo što obavezno moram pomenuti i izričito pohvaliti: Dan udruga! Lovci iz „Gaja“ kuhali čobanac da ti miris ide do pola grada, ribiči pekli ribu, stanari s Đerama pekli lepinjice – a sve u prirodi, prijateljski i veselo. Nije to bila samo hrana, nego dokaz da se u Županji živi zajedništvo.
Na kulturnom polju zasjala je Etno revija butika Mara. Vesna Milković spojila je staro i novo, tradiciju i modernu modu. Publika je pljeskala, a Grad podržao reviju povodom 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva.
I da ne zaboravimo – pub kviz! Mladi i stari u istim ekipama, pitanja iz povijesti, sporta, glazbe… smijeh odjekivao cijelom dvoranom. Nagrade simbolične, ali druženje i dobra atmosfera – neprocjenjivi. A sav prihod otišao je udruzi „Golubovi“.
Sve u svemu, Županja je ovih dana bila puno više od grada. Bila je pjesma, emocija, buka motora, miris čobanca i dječji smijeh. Pokazala je da kad se ljudi slože, grad postaje živ organizam koji diše punim plućima. I što je najljepše – Županja diše veselo, jako i ponosno.
Zoran Lucić
