Opće prilike tijekom Velikog turskog rata
Nakon neuspješne opsade Beča i teškog poraza Turske vojske 1683. godine, na inicijativu pape Inocenta XI. sklopljen je savez nazvan Sveta liga. Ligu sačinjavaju kršćanske države na čelu s Habsburškom Monarhijom te Poljsko-litavskom unijom i Mletačkom Republikom. U Svetu ligu će nešto kasnije ući i Carska Rusija. Cilj Svete lige je potiskivanje Turaka iz Europe. Turska sila je u defenzivi prvi put u svojoj povijesti.
Ratna događanja nakon Beča idu u prilog kršćanskoj vojsci koja niže uspjehe. Nakon bitke kod Mohača 1687. godine narod u Slavoniji osjeća skoru propast turske vlasti. U Slavoniji fra. Luka Ibrišimović diže narod na ustanak. Turci se bezglavo povlače i bježe u Bosnu.
Slavonija je 1688. bila oslobođena. Pobjedom kod Slankamena 1691. godine kršćanska vojska još jednom pokazuje nadmoć.
No, nije sve išlo tako glatko. Turci se i dalje žilavo i uporno brane te vrše kontranapade. Slavonska Posavina bila je sve do 1699. godine na udaru turske sile iz Bosne i Srbije te preostalih turskih uporišta u Srijemu i Vojvodini. Posavinom u nekoliko navrata harače veći odredi turske vojske. Manji odredi vrše česte ograničene prepade. Razne pljačkaške bande zalijeću se preko Save i u ime sultana pljačkaju za svoj račun. Slične pohode vršila je i austrijska vojska na Turke u Bosni. Takvo stanje potrajalo je godinama pa nije čudo što je Slavonija opustošena, a preostali narod skriven po šumama.
Babina Greda je u to vrijeme bila važno vojno-strateško uporište habsburške vojske. Utvrđena je i s vojnom posadom. Kronike spominju Babinu Gredu i dvije utvrde na savskom otoku. Utvrde nisu bile građene od čvrstog materijala. Uglavnom se radilo o bastionima i šančevima, građenim od zemlje i pletera ojačanim drvenom građom. Položaj utvrda mogao je biti na današnjoj lokaciji poluotoka Ajdakovo (slično kao utvrda u Srijemskoj Rači). Babina Greda se tada nalazila bliže Savi, nedaleko Ajdakova i spomenutih utvrda. No, bez daljnjih istraživanja o točnom položaju utvrda, možemo samo nagađati.
Zanimljiv je i sam naziv poluotoka „Ajdakovo”- moguća je poveznica s riječi „hajduk” pa „hajdukovo”. U tradicionalnom šokačkom govoru glas „h” se ispušta pa je „ajdukovo”, malo iskrivljeno, preneseno u naziv kao „Ajdakovo”. U ovome razdoblju, a i kasnije, austrijska vlast formirala je vojne jedinice sastavljene od domicilnog stanovništva, a vojnike su zvali „haiduken” – „hajduci”. Možda Ajdakovo nosi ime po vojnicima-hajducim koji su čuvali utvrde izgrađene na tom mjestu.
Opsade Babine Grede tijekom lipnja i srpnja 1693. godine
Kontekst
I nakon poraza kod Slankamena 1691. godine, Turci nisu pokazivali spremnost za ozbiljnije mirovne pregovore, iako u to vrijeme nisu raspolagali značajnijom vojnom silom u Ugarskoj. Nakon pada Beograda u ruke Habsburga 1688. godine i njegovog ponovnog zauzimanja 1690. godine, Turcima je bio cilj osujetiti svaki budući pokušaj opsade Beograda. Beograd je bio ključno uporište za pokretanje eventualnog protunapada i povratka izgubljenih posjeda u Srednjoj Europi pod tursku vlast.
Beogradski serasker-paša iz tih razloga planira i pokreće kampanju za osvajanje Slavonije kroz pogranično područje uz rijeku Savu kao glavni ulaz za daljnja osvajanja. Turcima je na ruku išla činjenica kako Habsburzi u to vrijeme nisu imali značajne vojne snage na tom području. Glavninu snaga činile su milicije (hajduci – budući graničari) i pobunjeni narod. Njihova je namjera bila zauzeti ili uništiti sve tvrđave i postaje koje je carska vojska držali na rijeci Savi, sve do Broda. Zauzimanjem Posavine i stvaranjem uporišta na lijevoj obali Save, uz potporu turskih snaga iz Bosne, lako bi ušli u čitavu Slavoniju. Sekundarni cilj bio je opustošiti čitavu zemlju, „da se kršćani, ne nalazeći ondje sredstava za život, ne mogu približiti Beogradu”. Drugim riječima, serasker-paša je taktikom „spaljene zemlje” želio uništiti polaznu logističku bazu za moguće napade na Beograd, a i na turska uporišta u Bosni. Uz palež i pljačku, turski plan predviđao je i prisilno preseljenje stanovništva iz slavonske Posavine u Bosnu. U kojoj je mjeri plan preseljenja stanovništva u Bosnu proveden, nije poznato, ali je svakako imao utjecaja na migracije i današnje prijepore oko porijekla stanovništva Posavine.
Opsada i pad Babine Grede tijekom lipnja 1693. godine
Bosanski paša je, s jakim odredom i naoružan s nekoliko topova, prešao Savu, kako bi zauzeo dva utvrđenja pod Babinom Gredom koja su čuvali neki Rašani pod zapovjedništvom kapetana Presille.
Razvila se žestoka borba na šančevima i bastionima utvrda. Iako je mali garnizon pružio jak otpor, obrana je ipak popustila. Pod snažnim pritiskom turske sile, kapetan Presilla je s posadom morao napustiti utvrde. No, Turci nisu dugo uživali u pobjedi.
Več početkom opsade, kapetan Kyba, zapovjednik tvrđave Brod, imao je vremena te je uspio okupiti veliki odred Hrvata i pohitati u pomoć. Odlučno i hrabro napada Turke, razbija ih i tjera nazad u Bosnu te ponovno zauzima te dvije važne utvrde. Kybi je utvrda u Babinoj Gredi bila iznimno važna. Zauzimanjem Babine Grede Turcima bi bio otvoren put prema glavnom uporištu carske vojske, tvrđavi Brod.
(Napominjem kako izvori ne navode točan vremenski slijed događaja i borbi. Tijekom srpnja 1693. godine na babogredskim utvrdama vršeni su popravci i pojačanja kao posljedica borbi pa je vrijeme ove turske opsade smješteno u lipanj 1693. godine.)
Turske pripreme za napad u srpnju 1693. godine
Sredinom srpnja 1693. godine serasker-paša iz Beograda i bosanski paša sakupili su značajnu vojnu silu za ostvarenje plana povratka Slavonije pod tursku vlast. Predviđeno je nastupanje kopnom i vodom. Na četiri lađe u tu svrhu ukrcano je osam stotina biranih janjičara, sposobnih za plovidbu (na jedra) i veslanje, dodano je dvanaest nešto manjih barki te stotinu i dvadeset čamaca. Prve četiri barke su nosile po četiri i šest komada topova, a druge su nosile barut, sve vrste vojnog i puščanog streljiva, ljudstvo te ostalu vojnu opremu i potrepštine. Turcima je osobito važno bilo topništvo jer bez njega teško da bi uspjeli osvojiti ijednu utvrdu, a zbog svoje težine, najlakše ga je bilo transportirati vodom. Cesta nije ni bilo. Zamislite sliku turske flotile s jedrenjacima silnih janjičara kako po ljetnom danu lagano plove Savom. Odred janjičara bio je udarna snaga turskog korpusa.
Uz janjičare, korpusu su dodani; neregularne trupe Srijemskog bega i bega od Titela, zatim Torson aga, zapovjednik Berske sa svojim četama; beg od Zvornika sa 600 spahija i 400 pješaka – neregularnih trupa. Svi zajedno, s još nekoliko drugih odreda neregularnih trupa, činili su korpus snage od pet do šest tisuća ljudi. Kako je i planirano, jedan dio ovih trupa krenuo je kopnom, uz Savu. Spahijska konjica i pješaci pratili su i štitili flotilu od moguće zasjede i napada sa kopna a usput su palili i pljačkali. Rasterećeni opreme koja je bila na lađama, bili su vrlo mobilni i u svakom trenutku spremni za boj. Na svom putu prema zadanom planu, turski korpus haračio je Posavinom sve do utvrda kod Babine Grede, jačeg uporišta carske vojske i zadnje prepreke prema konačnom cilju, tvrđavi Brod.
Pripreme u Babinoj Gredi za nadolazeći napad Turaka
Srećom za branitelje, nedugo prije turskog napada, dao je kapetan Kyba, zapovjednik tvrđave u Brodu, ojačati babogredske utvrde i popraviti oštećenja nastala prilikom turske opsade u lipnju. Ojačao je posadu s još domicilnih hajduka te u Babinu Gredu uputio manji odred njemačkih vojnika. Njemački vojnici poslani su da ohrabre domaće branitelje – hajduke kojima je povjereno čuvanje utvrda i mjesta u slučaju turskog napada. Osim toga, kapetan Kyba je već prije, po saznanju o turskom pohodu, izdao upozorenje narodu da se skloni na sigurno. Žene, djeca i starci sa stokom sklonjeni su iz sela u sigurnost okolnih šuma.
Sam kapetan Kyba, predvečer prije napada, dobio je neka prilično nejasna izvješća o pohodu i snazi turskog korpusa. No, učinio je sve što bi razboritost ratnog zapovjednika zahtijevala, okupio je oko pet stotina ljudi i u tajnosti krenuo prema Babinoj Gredi. Smjestio se pola sata prije mjesta. Dobro skriven, pratio je tijek događaja i čekao dolazeća pojačanja prije nego što navali na Turke.
Opsada
Iako kronike ne opisuju točan vremenski slijed i akcije poduzete tijekom opsade, temeljem postojećih zapisa pokušat ću rekonstruirati bitku (opis uzmite s rezervom).
Čim su Turci stigli pod Babinu Gredu, odmah su prema svom običaju, uz veliko veselje, postavili svoja znamenja i podigli opsadu. Odmah po dolasku izdvojili su dio spahijske konjice i pješaka te krenuli pustošiti zemlju i susjedna sela. Međutim, zarobili su samo četiri osobe i nešto stoke, svi ostali bili su na vrijeme upozoreni i imali su dovoljno vremena skloniti se na sigurno. U četiri do pet sati popodne počeli su artiljerijom tući babogredske utvrde. Nakon „omekšavanja” obrane artiljerijskom vatrom, uslijedio je pješački napad, u prvim redovima bili su janjičari. No, branitelji se žilavo brane i odbijaju prve pokušaje zauzimanja utvrda. Razvila se ogorčena borba. Iako je garnizon pružao žilav i jak otpor, obrana je bila pred slomom.
Razbijanje opsade
Prateći opsadu, videći da su branitelji pritisnuti najvećom silom i bojeći se gubitka važne utvrde, kapetan Kyba tijekom noći donosi odluku. Čekanjem pojačanja izlagao se riziku gubitka utvrda. I sam napad na znatno jaču tursku opsadu bio je vrlo riskantan. Ipak, odlučio se za napad, riskirati sve kako bi spasio utvrde i posadu. Za donošenje tako riskantne odluke Kyba je morao imati potpuno povjerenje u snagu i odlučnost svoga odreda. Brz i iznenadan napad konjanika u ranu zoru, dok neprijatelj još spava, mogao je uspjeti. Kapetanu Kybi na ruku je išla i odsutnost dijela turskih snaga (spahijske konjice i pješaka ) koji su bili zauzeti paljenjem i pljačkanjem okolnih mjesta. Problematična je i vojnička kvaliteta turskog korpusa. Većinu ljudstva čine neregularne trupe, niskog morala i upitne vojne sposobnosti – daleko su ispod ranga janjičara i spahijske konjice koji čine tek četvrtinu odreda. Osim toga i turski zapovjednik je pogriješio, bio je uvjeren kako u okolici nema vojne sile koja bi mu bila prijetnja, stoga nije odašiljao izvidnice radi nadzora područja i otkrivanja prisutnosti neprijateljskih odreda. Pojava kapetana Kybe za Turke je bila potpuno iznenađenje.
Kapetan Kyba je kao i svaki pravi ratni zapovjednik prije ulaska u boj, održao motivacijski govor svojim vojnicima, kronika kaže: „Ohrabrio je svoju momčad koliko god je mogao.”
Turke je napao tako silovito da su potpuno zbunjeni i izbezumljeni od straha spas potražili u barkama kojima su doplovili. Progonu Turaka pridružile su se i posade utvrda. Bježeći pred napadačima, u turskim redovima nastao je takav metež i gužva da je nekoliko prenatrpanih barki potonulo uz gubitak svih koji su u njima bili. Turski odredi, koji su se raširili, pljačkajući po zemlji, čuli su za poraz svojih drugova, odmah su pojurili do barki koje su ih čekale, no ni njih nije zadesila ništa bolja sudbina. Utvrde i posada bile su spašene, a za Turcima je ostao bogat ratni plijen.
Kapetan Kyba ni nakon pobjede nije mirovao. Ubrzo nakon razbijanja turske opsade Babine Grede, organizira osvetnički pohod na Bosnu. Sa 600 ljudi, hajduka i konjanika, provalio je u Bosnu do utvrđene Gračanice(?)… Zauzeo je utvrdu, većinu posade sasjekao i vratio se natrag sa 60 zarobljenika i velikom količinom plijena, stoke i raznih drugih stvari.
Epilog
Kršćani su ovom prilikom zarobili tisuću i pet stotina Turaka i osvojili deset turskih zastava. Među utopljenicima je bio i Torson aga, zapovjednik Berske. Na carskoj strani bila su samo četiri mrtva i osamnaest do dvadeset ranjenih… Nesretan ishod ovoga pothvata kod Turaka je potaknuo takav kukavičluk da se dugo nisu odlučili ni za kakav pokret.
Ostalo je nejasno što se dogodilo s janjičarima, osobito s njihovim kazanom za pripremu hrane. Veliki kazan (kotao) bio je simbol janjičarskih odreda, prepustiti ga neprijatelju tijekom bitke bila je najveća sramota za janjičare. Jesu li uspjeli spasiti svoj kazan pod Babinom Gredom, ostat će nepoznato, no činjenica je kako je elitni odred turske vojske polomio zube na Babinoj Gredi.
Tijekom opsade Babina Greda je od Turaka spaljena i uništena. Babogredci su, poslije ovih žestokih okršaja s Turcima, potražili sigurnost nešto dalje od utvrda i preselili na gredu babe Kede tj. na današnje mjesto.
Pukovnik Kyba (Johann Ferdinand Kyba barun von Kinsfeld )
Rat je uvijek strašan, a osobito je bio brutalan u doba kapetana Kybe. U tome ratu nije bilo civila, nitko nije bio pošteđen, svi su stradavali. Suvremenom terminologijom možemo reći da je to bio totalni rat. Kapetan Kyba bio je vojnik svoga vremena. Njegove postupke kao i postupke svih tadašnjih zapovjednika, iz današnje perspektive bezuvjetno bi osudili, no u tadašnje vrijeme to je bio obrazac – nemilosrdno uništi ili budi uništen. Nevjernik šakom, ti njega nožem, nevjernik nožem, ti njega sabljom, nevjernik sabljom, ti njega kuburom…. spirala zločina u nedogled. A i sa jedne i s druge strane „nevjernici – kauri”. Taj rat je vođen za teritorije, a ideološka platforma okupljanja i mobilizacije je vjera, otuda takva isključivost i brutalnost.
Kapetan Kyba, plemić, hrabar vojnik, sposoban vojskovođa, zapovjednik Brodske tvrđave u najtežim vremenima, umnogome je zaslužan za obranu i konačno oslobođenje naših krajeva od Turaka. Do naših dana ostao je najpoznatiji kao inicijator i glavni zapovjednik pohoda na Bosnu i Sarajevo iz 1697. godine, no njegove zasluge prelaze okvire toga ograničenoga pohoda. Tih kritičnih godina, kao zapovjednik glavnog carskog uporišta, tvrđave u Brodu, odlučno, hrabro i ustrajno brani Posavinu i Slavoniju. U nekoliko navrata provalio je u Bosnu, nanoseći veliku štetu i gubitke turskim snagama. Preventivnim napadima otklanjao je mogućnost turskih provala u Slavoniju, a na svaki turski prepad energično je odgovarao protunapadom, ne mareći za odnos snaga.
Bilo bi posve prikladno kad bi tome hrabrom i zaslužnom ratniku Babogredci odali počast spomenom na javnom mjestu.
O izvorima
Ovaj članak pisan je temeljem zapisa iz niže navedenih izvora. Dakle ne radi se o arhivskim dokumentima nego ratnim kronikama iz toga vremena. Izvori ne donose precizne i opširne opise ovih događaja, kao ni točan vremenski slijed jer su namijenjeni prvenstveno običnom čitatelju kojega ne zanima previše detalja. Teškoća je bilo i s prijevodima izvornog arhaičnog jezika. Postoje određene razlike u opisima. Tako Venecijanska kronika bilježi prvu tursku opsadu Babine Grede (kako je u tekstu navedeno u lipnju ) a druge dvije kronike uopće je ne spominju. Datum opsade Babine Grede u srpnju venecijanska kronika datira „sredinom srpnja”, nizozemska kronika navodi 7. srpnja, a njemačka Vojna enciklopedija navodi 3. srpnja 1693. godine. I pored razlika, sigurno je da su opsade Babine Grede opisane u kronikama utemeljene na stvarnim događajima, s možda malo pretjerivanja, kako bi se dodatno naglasilo junaštvo pobjednika.
1. Istoria della guerra di Leopoldo primo imperadore e de’ principi collegati contro il Turco dall’anno 1683. sino alla pace. Descritta dall’abbate Camillo Contarini patrizio veneto. Parte seconda, 1710., Veneto. ( Talijanski jezik ), str. 371., 385. i 386.
2. Nederlansch gedenkboek: Europische mercurius, Amsterdam ?? godine. Događaji 1693. ( Nizozemski jezik ), str.12., 13., i 14.
3. Deß Triumph-leuchtenden Und Sieg-belorbeerten Kriegs-Helms Ihr. Röm. Kays. Maj. Und Dero Hohen Alliirten, Elias Veiel, Nurnberg 1698. ( Njemački jezik ), str. 344., 345., i 346.
4. Allgemaine Militair Enciclopädie, 1868., Leipzig. ( Njemački jezik ), str 316.
(Babinagrod (Babinagreda), selo u pukovnijskom okrugu Brod austrijske vojne granice, na otoku u Savi, ima 4170 stanovnika, a prije je bila utvrda. Ovdje su 3. srpnja 1693. Austrijanci izvojevali pobjeda nad Turcima.)
Prijevod s talijanskog: Prevoditeljska Agencije PEN, AMIGA TEHNOLOGIJA, Delnice, Croatia
Prijevod s njemačkog i nizozemskog učinjen pomoću mrežnih programa za prevođenje.
Mato Dominković, studeni 2024. godine.
mato.dominkovic@skole.hr
