Običaj čuvanja « Božjeg groba « u selu Vrbanji
Gajeći ideju o izvođenju i ostvarivanju zamisli te podsićanju nas sviju na već pomalo zaboravite običaje u korizmi i kroz korizmu u selu Vrbanji, nisam ni mislio kolko ću imat problema sa odabranom temom o čuvanju božjeg groba u našem selu. Probajuć najbolje prikazat navedeni pučko-obredni običaj osto sam uskratit za nikolko bitni saznanja o samom običaju, i to: kad je običaj zaživio u kršćanstvu, zatim kad je i kako dospio u naše selo. Proučavajuć desetke knjiga iz etnologije i folkloristike te potom i razna crkvena izdanja i zapise iz naše župe uspio sam prikupiti ipak zavidan broj podataka posvećeni ovoj temi.
Tako u knjizi « Hrvatski uskrsni običaji « stoji da se veliki broj obredni radnji počeo u crkvi uvodit tokom II., stolića. Potom sam u kalendaru « Danica « iz godine 1930. (i listu «Obitelj») našo opis nastanka običaja križnog puta u selu Oberbergnau u Bavarskoj (danas opće poznato ko prikaz Pasionske baštine) koji je zaživio 1630., godine, ko zavit seljana protiv kuge. To znači, da je običaj križnog puta već postojo kad su se seljani zavitovali u njegovo izvođenje. Pažljivo proučavajući navedenu knjigu « Hrvatski uskrsni običaji « u dilu koji govori kako su se crkveni obredi razvijali a uz to i pučko- običajna tradicija stoji da se ista počela češće prakticirat tokom i posli crkvenog raskola, tj. Reformacije 1520. godine.
Tako stoji između ostalog zapisano te 1875., godine, da je crkva posjedovala i 6 kugli u grobnici, zatim 14 slika muke Isusove, zastor prid kipom ( za zastiranje tokom velike nedilje ) i tri klepetal ( koja su služila umisto zvona kad se ista zavežu na veliki četvrtak , za koja mislim da još postoje u crkvi) .
Ne mogu ne reći da su te godine nabavite i orgulje , koje su koštale 600 forinti (bile su druge po vridnosti u crkvi koja je sama procinita na vridnost od 20. 000 forinti). Opće je poznato da su u prošlosti ( sve do 1946. ) božji grob čuvali ( tj. stražarili kod groba) članovi razni cehovski udruga , koje su imale primat i ugled u svojim sredinama ( to se i danas probava obnovit u pojedinim sredinama, te i kod nas ).
Ako znamo daje u Vrbanji « Majstorsko društvo « tzv., od seljana, dok službenim imenom « Obrtničko društvo» osnovano 1861., godine, te da je iz istoga proizašla i nova udruga imenom « Družtvo držača duplira « koje je imalo posvetu zastave 1894., godine, dok je « Dobrovoljno vatrogasno družtvo» ustrojeno 1892., od ti isti majstora i pokojeg drugog seljanina, možemo slobodno pretpostaviti da su obrtnici , nedugo po svom osnutku čuvali i božji grob u Vrbanji.
Jedna od potvrda take pretpostavke je i bilješka koja govori da se u okviru rada istoga spominje i « Počast svetim sakramentima u crkvi i umrlim članovima na groblju «. Novi podatak potiče iz 1887., god. a nalazi se u knjigi «Crkveni- Blagajnik od godine 1875., do konca 1892.« , di se jedna za drugom nalaze zapisane dvi zanimljive stavke. Prva od nji glasi « Glasom namire izdato za čuvanje isusova groba o uskrsu « te iza toga stoji cifra od 1,99 forinti. Iz toga se da zaključiti da je božji grob čuvan po nekoj udruzi-društvu koje je za to dobilo spomenitu malu naknadu ( jer da je čuvan po pojedincima seljanima ovaka mala naknada na dvi smjene od po četiri ili pet osoba nebi značila ništa , naknada čuvarima božjeg groba u takom slučaju uzimana je od svetenja koje je nosito na Veliku subotu il na uskrs ujutro).
Druga bilješka od istog datuma tj. 9/4., 1887.,god. odnosi se na lemozinu prikupitu «darivanjem na križ o Velikom petku«, ista je iznosila zavidni 18,22 forinte. Pučki bi ta bilješka značila; da je taj iznos novca dobit prilikom «ljubljenja boge«, dok su « bratimke « ( koje su osnovane samo koju godinu kasnije) molile pod korom svaka u svom « vincu « odredite desetine za veliku nedilju i tako sve do 1990-ti godina. ( Stjepan Kelek osnovo je niz « Bratovština « za vrime svog boravka u župi , od koji ne znam da danas i jedna od nji postoji u selu ).
Posli dugogodišnjeg boravka u župi Vrbanja (25 god.) godine 1892., otišo je župnik Luka Krasnik a došo je Stjepan Kelek koji je osto u župi do 1911., god. Odma nedugo po njegovom dolazku u župnoj spomenici stoji zabilježito u godini 1894., ovo « Nabavio novi Božji grob od mozaika, svotom od 660 kruna ( koji stoji još i danas pod korom ) . Čitajući župnu spomenicu te i druge župne knjige, na prvi pogled možda i nevažne, ko « Navještaji svetkovina « od 1907-1946. mora se priznat da je župnik Kelek bio ne samo vrlo aktivan na gospodarskom polju, već da je vodio brigu i o duhovnoj obnovi, te o pučkoj i crkvenoj tradiciji u selu.
Tako godine 1907., u selo dolaze dvojica misionara iz Graca u Austriji , koji su u korizmi osam dana sve do «Cvitne nedilje» vršili duhovnu obnovu. Tom je prilikom zabilježito u knjigi « Navještaji župe» da su večernjice u velikoj nedilji , sridom , petkom i subotom u tri sata posli podne i pod njima šibanje, zatim da se sveto otajstvo na Veliki petak iz božjeg groba uvečer u osam sati prinosi , dok će uskrsnuće bit u pol – sedam naveče u subotu , a blagosov jila u nedilju ujutru u šest sati. Taki isti red može se pratit i postojo je sve do 1945., i ništo kasnije. Godine 1911., odlaskom župnika Keleka a dolazkom novog župnika Petra Hrge , nailazim na tzv. « Namiru « il današnji račun , o isplati 12 kruna « za stajanje kod Isusova groba na dane veliki petak i subotu « . Račun su u ime obrtnika podpisali , kovač , Ivan Pokas i Mato Žgela , čurčija .
Ovom prilikom moram još nešto naglasit malo poznato, a to je da su dva il možda i tri topa – mužara pucala u večeri uskrsnuća te i na druge velike blagdane-svece ( čeg se i sam sićam ) sve tamo do 1965., godine. Potvrda za to postoji u narudžbama za barut od strane crkve još tamo od 1870-to godina (topovi danas ne postoje il su nigdi zametniti). Godine 1916., isplatito je također dvanajst kruna «za božji grob čuvat« predstavniku obrtnika «Dipl. krojaču Franji Walteru « . Devetsto trideseti godina Petra Hrgu zaminjuje ko župnik u vrbanji Marko Kolarević koji ostaje sve do kraja drugog svjetskog rata u selu. U tom vrimenu ništa il malo šta se prominilo u crkvenim obredima velike nedilje i uskrsa te i pučko– tradicijskom obhođenju tijekom korizme i uskrsni svetaca. Iz godine 1938., postoji zanimljiv račun tj . «Namira« o isplatiti 100 dinara « U ime nagrade za čuvanje božjeg groba na veliki petak i subotu « i to na ruke predsjednika Dobrovoljnog vatrogasnog društva u selu , mr. farm. Vjekoslava Bobinca . Isplata je potvrdita i pečatom vatrogasnog društva. O čuvanju božjeg groba od strane vatrogasnog društva i to godine 1940., piše i Mara Švel u svojoj pripovidki o Iki Abramovom u knjigi «Šuma i Šokci«
Nakon toga jedno duže vrime u crkvenim knjigama i zabilješkama nema podataka o božjem grobu i čuvanju istog. Ko što znamo posli 1945., dolazkom komunista i njiovi represalija društvene prilike se minjaju , tako da čuvanje božjeg groba priuzimaju od vatrogasaca, seoski momci. Ko oprema čuvarima ostaje pet vatrogasni kaciga, od koji je jedna od starešine straže ( danas postoje) zatim i drvene posrebrite bojne sikire . Godine 1964., u zapisniku koji je sastavit povodom kanonskog pohoda biskupa našoj župi tj. prilikom krizme stoji i pitanje o božjem grobu i uređenju njegovom u velikom tjednu . Na pitanje je odgovorito « Grob je pod korom na stalno uređenom mjestu «.
Posli rušenje tornja 12. 4. 1945., i onesposobljavanja crkve za službu božju, ista je služita u parokiji tj. župnoj kući , zajedno sa svim ostalim obredima tokom crkvene godine. Tek nakon popravka crkve božji grob se nanovo uređuje na mistu na kojemu i danas stoji .
Ivan Ćosić-Bukvin