Otkupljivači još uvijek kalkuliraju jer vremenske prilike ne idu im na ruku i strahuju da će se ponoviti prošla godina kada su zbog suše otkupljene vrlo skromne količine. I skupljači i otkupljivači ovih dana gledaju u nebo nadajući se obilnijim kišama. Dugogodišnji otkupljivač Franjo Abramović iz Posavskih Podgajaca lani je otkupio samo približno 600 kilograma puževa, a ranijih je godina znalo biti i do 12 tona.
– Bez kiše nema ni puževa i daj Bože da padne, da si ljudi bar nešto mogu zaraditi – ističe Abramović. Otkupljuju se kalibrirani puževi, veći od 34 milimetra. Vlasnica našičke Droge Ljubica Vijant, čiji je kooperant, ističe da je posao otkupa vrlo osjetljiv i nepredvidljiv. Od Ministarstva zaštite okoliša ishodila je suglasnost za otkup 80 tona puževa.
– Za deset dana otkup bi trebao krenuti, ali još uvijek nisam sigurna hoću li se upuštati u to ili ne. Situacija nikada nije bila lošija. Ne samo zbog teške naplate isporučene robe, nego nam je sada najveći problem priroda i dugotrajna sušna razdoblja. Prognoze nisu obećavajuće – ističe. Dodaje da je lani cijena bila 3,5 kune za kilogram i vjeruje da ove godine, ako otkupa bude, neće biti niža. Otkupljivači se nostalgijom prisjećaju “rodne” 2006., kada je i našička Droga otkupila čak 250 tona na puževa, a sljedećih se godina ta brojka naglo strmoglavila.
– Godinama smo u tome poslu i sada je, čini se, došlo do zida, razmišljam o gašenju tvrtke. Lani smo otkupili mizerne 23 tone, mjesec i pol dana sam obilazila teren i dovozila puževe iz cijele Slavonije, a gotovo svu zaradu pojelo je gorivo – ističe Ljubica Vijant.
Otkupljeni slavonski puževi, ako ih bude, transportirat će se u BiH, u tvrtku Studen prom u Zvorniku, koja prerađuje puževo meso. Prije osam godina počeli su raditi i finalni proizvod – vraćanje puža u kućicu koja se zatvara maslacem i potom transportira na tržište EU, uglavnom Francusku, Njemačku i Italiju. Dio sirovine Studen prom uvozi iz Srbije, Bugarske, Mađarske i Hrvatske.
Samo tri zahtjeva za skupljanje
Prema Zakonu o zaštiti prirode, za korištenje određenih zavičajnih divljih vrsta, odnosno skupljanje iz prirode, pravna i fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Prema Pravilniku o zaštiti kopnenih puževa (Gastropoda terrestria), dopušteno je skupljanja puža vinogradnjaka (Helix pomatia) i smeđeg hrapavca (Helix aspersa), uz prethodno rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Dopuštenje za skupljanje puževa, bilo u komercijalne svrhe ili kao matično stado u budućem uzgoju, izdaje se pravnim ili fizičkim osobama koje su registrirane za obavljanje odgovarajuće djelatnosti proizvodnje i prometa. Kako su nam priopćili iz Ureda za odnose s javnošću, lani su zaprimili sedam zahtjeva tvrtki i OPG-ova za skupljanje puževa iz prirode, a ove godine stigla su samo tri.
Radije kulen nego puž
Dok je u RH potrošnja puževog mesa zanemariva, u svijetu, posebice u Europi, raste interes, a posebno ga vole Francuzi i Talijani, koji su ujedno i najveći proizvođači mesa puževa. Međutim, činjenica da su Hrvati u prošloj godini konzumirali čak 17 tona puževa govori da se takvi stereotipi, iako puževim korakom, ipak mijenjaju. No, u usporedbi s Francuzima koji godišnje pojedu oko 250 tisuća tona puževa mesa, mi smo još “u defenzivi”. Meso puža na glasu je kao luksuzna hrana, rezervirana za elitu, a u pojedinim je zemljama nacionalni specijalitet. Slavonci će, prema svemu sudeći, još uvijek radije birati kulen nego eksperimentirati s mesom “rogatog” mekušca.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr