Kažu kako imaju dogovor s otkupljivačem o količinama, ali ne i cijeni i to trgovački lanci s kojima surađuju, koriste i niskom cijenom praktički ih odbijaju da predaju lubenice i dinje.
– Lubenice koje kupci mogu sada kupiti u velikim trgovačkim centrima su iz Grčke i njima prolazi rok pa ih daju na akcijama. Prije tjedan dana su nudili 1,90 kuna što je bilo prihvatljivo, ali u nekoliko dana su snizili na 1,10 kuna, a nama je sve ispod 1,50 čist gubitak. Na 7 hektara proizvodim 250 tona lubenica, 80-ak tona dinja i 100 tona tikvica, ali ako ovako ostane, nema mi druge nego suprugu i četvero odrasle djece pokupiti i u Njemačku s 15-godišnjim iskustvom koje je stekla moja obitelj u proizvodnji ovog voća i povrća – kaže Ivan Stepić, a slično razmišlja i Mirko Bošković koji je u sustav za navodnjavanje uložio gotovo milijun kuna.
– Računica kaže da troškovi po hektaru lubenice, ne računajući naš rad, gorivo, transport, infrastrukturu koju smo stvarali godinama, iznose 51.900 kuna, a kada nam lubenice plate po 1,10 kuna, dobijemo 52.000 kuna i tako ispadne da smo daleko i od podmirenja troškova, a kamoli da bi što zaradili. Od 2010. nas sustavno uništavaju i čim mi u Slavoniji nešto počnemo dobro raditi, ubijaju nas cijenama. Ne znam kome je to u interesu, ali izgubio sam volju za rad na lubenicama kojima sam se posvetio zadnjih 10-ak godina. Uz to, bila je pretjerano kišna godina, a lubenice ne vole kišu, i zbog poplava u našem kraju, 30 posto uroda je jednostavno uništen. Nas nekoliko je pokrenulo proizvodnju šparoga i već su krenuli prvi urodi. Za sada smo zadovoljni, ali sve se bojim da će nas i tu niskim cijenama ubiti – kaže Mirko Bošković dodaje kako nekada pomisli da bi bilo najbolje doći pred Županiju s prikolicom lubenica i razbijati jednu po jednu.
vecernji.hr
