RADIO ŽUPANJA KO NOVA MLADA
Nedavno mi je jedna objava na facebook-u privukla pažnju. Naime, Radio Županja je člankom na fejsu objavio napad na svoje novinare (26. svibnja).
Jedino nisu objavili tko koga, kada i gdje, zašto… Ne zna se ni na koji članak je bio napad. Onako, s neba pa u rebra!
Da je barem objavljen link pa tko voli, nek’ izvoli pogledati napadački tekst.
Ostalo to tako nedorečeno u zraku sve do 1. lipnja i pobjedničke objave odgovora Željka Draženovića, predsjednika Ogranka HND-a za VSŽ. U najavi odgovora, na fejsu Radija saznali smo da je napadač Pavo Lucić, predsjednik Gradske organizacije HDZ-a.
Konačno se nešto povezalo, osim što su još uvijek ne zna na koji članak ili izjavu to jest objavu se napad odnosi.
(Ovo mi već nalik na one pompozne reklame koje te drže u neizvjesnosti, u kojima svaki sljedeći put saznaš nešto više, a tek na kraju saznaš da se radi o proizvodu za čišćenje sanitarija.)
Očekivao sam na fejsu Pave Lucića da ću ugledati agresivne i progresivne članke u kojima se vrši šamaranje novinara lijevom i desnom, udarce iznad i ispod pojasa. Kad ono, Pavi Luciću je žao što novinari nisu prenijeli građanima njegovu temu vezanu uz projekt od 7 milijuna kuna i zabrinut je takvom netransparentnošću.
Dakle, iskreno ću vam reći, to što ja mislim o županjskom HDZ-u ni pas s maslom ne bi proguto. No, u ovom slučaju, branim pravo gradskog vijećnika Pave Lucića, čija je stranka dobila 30 posto glasova birača. Pavo Lucić je kao gradski vijećnik (a ne kao predsjednik HDZ kako je najavljen u objavi Radio Županje) na sjednici GV otvorio temu projekata i razvojne agencije. Naravno da ima pravo očekivati da se to prenese građanima Županje.
ZABRANJENO NAPADATI NOVINARE
Slažem se. Samo što se treba definirati što smatramo napadom. U ovom slučaju, što je po meni apsurdno, za njih je napad što je čovjek rekao da mu je žao što nisu prenijeli informaciju. Radio Županja se u ovom slučaju pokazao licemjernim. Po njihovom, novinari imaju pravo ne/pisati što hoće i nitko ih ne smije prozivati jer je to napad na slobodu govora, a gradski vijećnik nema pravo prozivati novinare za njihov (ne)rad. Znači li to da su novinari sveta krava kojima niko ništa ne smije reći? Hoće li se i ovaj moj članak okarakterisati kao mučki napad, i hoću li biti sada razapet od kojekakvih predsjednika udruga i biti stavljen na crnu listu kao neprijatelj broj 1 novinarskog svijeta?
Za one manje upućene, ovo je objavljeni članak Radio Županje koji je privukao moju pozornost:
“26. svibnja/ HRŽ Povodom nedavne prozivke naše medijske kuće zbog članka na temelju Aktualnog sata posljednje održane sjednice, došlo je do određenog nezadovoljstva temeljenog na članku. Ovim putem napominjem kako svaka od novinarki ima slobodu pri kreiranju članka u skladu s činjenicama koji istome prethode, a isto tako i pravo na stvaralačku slobodu pri izboru bitnijih stvari na koje će staviti fokus.
Članak koji se objavljuje, a koji je baziran na Aktualnom satu, nikada nije bio transkripcija istog te je normalno da donosi sažeti opus onog iznesenog za govornicom pri čemu se ne događa nikakvo prikrivanje, minimaliziranje ili marginaliziranje nekog.
Naša želja je objektivno izvještavanje o svemu što se događa i to je smjer i cilj kojem težimo. Mi kao medij jesmo spona između onih koji se više čuju i onih koji se manje čuju kako bismo stvorili koheziju među svima nama. Pohvalit ćemo, kritizirati, propitkivati kad god to bude trebalo jer samo tako je moguće da svi mi idemo korak unaprijed.
Još jednom, osuđujem bilo kakvu vrstu napada na medije jer kako vi imate slobodu govora gdje god bili, tako i mi imamo slobodu prenošenja informacije u onom obliku za koji sami smatramo da je najadekvatniji. Svaki napad na novinara napad je na slobodu govora i izvještavanja.
S poštovanjem, Boris Debak“
samo par dana kasnije slijedi nastavak također na Facebook stranicama Radio Županje:
1. lipnja u 12:00 ·
“Nakon nedavne prozivke našeg medija od strane Pave Lucića, predsjednika GO HDZ Županja, putem svojeg Facebook profila, na istu je odgovorio Željko Draženović, predsjednik Ogranka HND-a za Vukovarsko-srijemsku županiju te njegov odgovor prenosimo u cijelosti.
“
Nakon nedavne prozivke našeg medija od strane Pave Lucića, predsjednika GO HDZ Županja, putem svojeg Facebook profila, na istu je odgovorio Željko Draženović, predsjednik Ogranka HND-a za Vukovarsko-srijemsku županiju te njegov odgovor prenosimo u cijelosti.
Poštovane kolegice i kolege,
u svezi nedavnog prigovora na izvještavanje Hrvatskog radija Županja sa Aktualnog sata Gradskog vijeća Županje, kao predsjednik Ogranka Hrvatskog novinarskog društva za Vukovarsko-srijemsku županiju izražavam vam podršku u nastojanju očuvanja digniteta novinarske profesije kao i prava nas novinara da sami kreiramo i pišemo vijesti, na osnovu vlastite procjene temeljene na profesionalnim standardima novinarstva u Hrvatskoj.
Novinari nisu zapisničari, niti im je obveza prenijeti sve što netko kaže već na osnovu vlastite procjene izdvojiti ono za što se ocjenjuje da je najvažnije, pa bila to i jedna jedina rečenica, a ukoliko smatra opravdanim, novinar ima pravo i izostaviti nekog od sugovornika te vijest odnosno informaciju složiti na način na koji on smatra da je ispravno.
Svima onima koji misle da je zadaća novinara da u cijelosti prenose sve što netko kaže ili izjavi, poruka je kako su ta vremena davno prošla. Moderno novinarstvo, a posebice radio, koji je poznat kao najbrži mediji, više ne trpi kartice i kartice tekstova i izvješća već traži da se korisnicima serviraju brze i objektivne informacije.
U tom smislu Hrvatski radio Županja ima punu podršku Ogranka Hrvatskog novinarskog društva za Vukovarsko-srijemsku županiju uz poruku kako je novinarstvo javno dobro te svaki napad na novinara predstavlja i napad na neovisno i slobodno novinarstvo.
Srdačan pozdrav.
Željko Draženović, predsjednik Ogranka HND-a za Vukovarsko-srijemsku županiju”
Stop, stop! Opet me nešto ubode u oko, tu nešto ne štima!
Željko Draženović piše u svojoj Kandidaturi za člana Izvršnog odbora HND-a : „Naime, kako su u velikoj većini slučajeva vlasnici lokalnih medija upravo općine i gradovi, dobar dio dužnosnika tih jedinica lokalne samouprave “lokalno novinarstvo” drži pod strogom kontrolom i koristi često u razne svrhe kojima je po pravilu uvijek cilj vlastiti probitak.“
GDJE JE PRAVO NA RAZLIČITE STAVOVE
Da, dobro ste pročitali, lokalni novinari su pod kontrolom lokalne vlasti. Prema tome, gospodine Luciću, ”amandman se ne prihvaća”! Čak kad bi lokalna vlast i dala lokalnim novinarima malo slobode, ne, oni (novinarei) doslovno shvaćaju svoje ulizništvo i dodvoravanje vladajućima (naravno ne svi ali dovoljno je jedan/jedna da upropasti sliku cijelog kolektiva). Navodi gospodin Draženović da moderno novinarstvo nije zapisničar, a upravo to rade naši lokalni novinari i to samo kad je u pitanju vrh vlasti. Sjetimo se samo njihovog izvještavanja za vrijeme prošle vlasti: izvještavalo i pisalo se samo ono što je odgovaralo vladajućim. Iscrpno se pratilo gdje je bio i što je rekao gradonačelnik, toliko da mislim da je i njemu neugodno. Sjećate se da smo se u Županjskom listu kladili koliko će na jednoj stranici biti slika bivšeg gradonačelnika? Da li se povijest ponavlja?
Navode novinari da je njihova zadaća da slobodno odlučuju, propituju, oni određuju što je za nas dobro i što želimo čuti. Zato smo, valjda, svi na tečaju ponavljanja gradiva. Iste vijesti na radiju, na fejsu i nakon mjesec dana u Županjskom listu. Praćenje rada uvijek istih udruga, manifestacija, razgovor s istim osobama za koje već znamo što će reći. Ne tvrdimo da sve to ne treba objaviti, ali način objave je dobrano zastario. Jesu li ikada čuli i drugu stranu, osim sporadično i tek toliko da nešto objave?
Konkretno, kako se neka donesena odluka odražava na život ljudi, kako to da nisu propitkivali bivšu vlast o središnjem gradskom Trgu i fontanama, možda bi slušatelji i čitatelji željeli da su istražili kako mladi provode slobodno vrijeme, što se, primjerice, održalo od svatovskih običaja nekad i kako ljudi financiraju svatove, sprovode, krizme; kako ljudi dolaze do majstora, koliko ih košta, što je danas na meniju prosječnih Županjaca, kakve su cijene nekretnina, koliko ljudi naručuju dostavu hrane, kakva im je medijska pismenost, financijska i svaka druga, znaju li se služiti bankomatom… koliko djece živi udomljeno ili bez adekvatne skrbi, kako je ljudima dolaziti kod liječnika iz susjednih mjesta kad nema prijevoza, tko to buči s motorima u centru baš dok traje misa. Više analitičnosti i problemskog pristupa ne bi škodilo. Još uvijek se događaji dojavljuju od strane sudionika, a na teren se izlazi najčešće u malo širi centar Grada. Kao da ne postoje ostali dijelovi Županje.
Kao što znamo, trenutno se većina objava svodi na osvajanje mjesta na natjecanjima, o izložbama, susretima, koncertima, ali klišeizirano i po zastarjeloj novinarskoj špranci.
Ovi dojmovi prikupljeni su od ljudi koji ovdje žive i vole svoj radio, svoj grad pa smatram da neće biti okarakterizirano napadom. No, ja bih se bar zamislio i duboko propitao jesmo li ipak pogriješili ignorirajući i ne objavljujući informacije o milijunski vrijednom projektu. Osim toga, službena vlast u službi je i onih koji za nju možda nisu glasali pa bi, valjda, i lokalni mediji trebali biti u službi svih građana.
Ruku na srce, od kako je došlo do reorganizacije u radiju, osjećaju se promjene na bolje. Ali većina građana još uvijek nije zadovoljna. Još uvijek je previše starih klišea i ukalupljenih metoda rada. Novinari radio Županje većinu svojih vijesti i informacija kupe sa Facebook stranica kupiraju jedni od drugih. Teško ih je natjerati i samo u iznimnim prilikama izlaze na teren.
Radio treba biti prostor iznošenja različitih stavova. Radio je trebao u svoj program pozvati gradskog vijećnika Pavu Lucića i omogućiti mu da građanima prenese problematika projekta od 7 milijuna kuna. Još bolje bi bilo da pozovu i drugu stranu. Situaciju treba rješavati, a ne pumpati probleme. Ima još vremena za ispravak i onda objaviti crno na bijelo u Županjskom listu.
Slobodan Obradović
