Tihanin otac i majka, osim nje, imaju još četvero djece u dobi od 8 do 24 godine. Imali su i po 30 svinja i ovaca. Svi su se pogušili. Vertuši su ostali bez svega.
– Prvi smo dobili vodu i naša kuća prva je koja je u Račinovcima srušena. U njoj života više nema – priča nam Tihanin otac Zlatko u dvorištu svoje srušene kuće, gdje smo se sastali s njim, njegovom kćerkom i njezinim gazdom.
Na fotografiji: Šteta na Živkovićevim trgovinama je veća od milijun eura, ali to ga nije spriječilo da pomaže drugima. Obnova će trajati, ali barem će se dogoditi. Foto: Vlado Kos/Cropix
Kada su mu radnici njegovog trgovačkog lanca ispričali za nevolju njihove radne kolegice, Patričar je zamolio Hrvatsku vojsku da ga odvedu do njihove kuće.
Vidjevši što se dogodilo i znajući da je riječ o obitelji s petero djece, Živković je bio pogođen.
No, početni šok vrlo brzo pretvorio je u optimistično obećanje: “Nemojte se živcirati. Ja ću vam pomoći u izgradnji nove kuće”.
– Tihana je izuzetno dobra i vrijedna radnica, poznajem i njezinu obitelj, pa kada sam čuo što im se dogodilo, nisam nimalo dvojio iako sam i ja doživio šok. Rekao sam da ćemo sudjelovati u izgradnji kuće, no sada čujemo da će to učiniti država. Stoga sam odlučio pričekati da vidimo hoće li se to dogoditi, pa ako se dogodi dobro, a ako ne moje obećanje i dalje stoji – ispričao nam je Marijan Živković, koji nije odustao od toga da pomogne Vertušima na bilo koji način.
– Njima se treba omogućiti da se ponovno nečime bave i prije nego što im se kuća obnovi. Zato sam već ugovorio kupovinu devet prasaca koje ću im darovati, a sutra ćemo ići prema Šidu da im kupimo i ovce kako bi mogli nastaviti život s onim što su i prije radili.
Foto: Vlado Kos/Cropix
– Njihov uspjeh i povratak bit će i moja sreća, jer ako ovdje nema ljudi i ako se oni ne vrate, nema života ni za firmu Patričar. S prijateljima sam već dogovorio da im kupimo namještaj i sada čekamo gradnju kuće. Najbitnije je da se ovo što prije sruši i napravi novo, no kako vidim država jako sporo djeluje i vrijeme prolazi, a sada je najbolje za gradnju i sve bi se trebalo ubrzati.
– No, do tada ćemo učiniti sve da im pomognemo kako bi obnovili stočni fond. Tu sam ako treba kupiti i hranu za životinje i gnojivo i sve drugo što im je neophodno za uzgoj – rekao je Patričar, kojeg su Tihana i njezin otac Zlatko slušali s pomiješanim emocijama tuge, jer su ostali bez svega, ali i radosti što se našao čovjek koji im neizmjerno pomaže i o čijoj humanosti govore biranim riječima.
– Oduševljena sam. Zahvalna sam mu od srca, jer stalno zove, pita treba li nam što, govori da se ne ustručavamo ništa tražiti i doista nemam riječi kojima bih mu se zahvalila – kaže Tihana, dok njezin otac s knedlom u grlu govori: “Ne znam kud bih od sreće zbog takvog čovjeka”. Plakao je, kaže, kao dijete kada je u nedjelju, 18. svibnja, došao do svoje kuće i vidio katastrofu koja ih je pogodila. Vidjevši potopljenu i srušenu kuću osjećao se jadno. Sretan što su izvukli živu glavu, ipak nije mogao suspregnuti tugu i misli o tome kako će se izvući iz katastrofe koja ih je pogodila. U ušima mu, priča nam, još odzvanja glasanja ovaca koje su se pogušile u poplavi, no uz pomoć koju će dobiti od Tihaninog gazde, kaže, sve će lakše prebroditi.
Na fotografiji: Na fotografiji: Zlatko Vertuš, Marijan Živković i Tihana Vertuš (prva s desna). Foto: Vlado Kos/Cropix
Patričar brine i ostalim djelatnicima koji su radili u njegovim poplavljenim trgovinama. Ima ih 22. Svi su dobili plaće i dodatnu pomoć od po 1000 kuna. Neki su u drugim krajevima Hrvatske i poručio im je da ne moraju dolaziti dok ne budu imali uvjete za povratak. Plaću će i dalje dobivati.
– Lakše ću ja preživjeti štetu ako se narod vrati u poplavljena sela. Ako toga ne bude, onda će teret pasti na čitavu tvrtku od 200 radnika i šteta će biti daleko veća od milijun eura. Kod nas je i inače najveća kriza, ovo je najjadnija i najbjednija županija, ili je rat ili su poplave, stalno neke tragedije, katastrofe i elementarne nepogode. Sada se svi moramo držati skupa – poručio je Patričar.
Hoće li ga čuti svi koji bi to trebali?
jutarnji.hr