Dani prolaze, ja tebe često sjetim se
Hrvoje Majić, nekadašnji član tamburaškog sastava Zlatni dukati široj je javnosti poznat po tehnički virtuoznom sviranju tambure. Zapaženu karijeru ostvario je svirajući u spomenutom sastavu, gdje je bio najmlađi član, ali instrumentalnom zrelošću bio je na razini najboljih tamburaša. Ljubav prema tamburi i glazbeni talent nesebično je usađivao i prenosio mnogim mladim tamburašima, sve do tragičnog trenutka koji će tamburaška glazba zauvijek pamtiti – do trenutka kada je počinio samoubojstvo. Smrt vrsnog glazbenika za tamburašku je glazbu bila i ostala sinonim neprežaljenog gubitka.
U ime tamburaške obitelji, od pokojnog Hrvoja na dan sahrane oprostio se Branko Uvodić: ”Umorni su danas tamburaši, ali ne od pjesme i svirke ni od dima. Umorni su jer ih je shrvala tuga”. Zahvaljujući Majiću za sve ono što je napravio u tamburaškoj glazbi, Uvodić je istaknuo: ”Tamburašku priču i zbog tebe, Hrvoje,moramo nastaviti”.
Hrvoje Majić izdao je samostalni projekt, album s klasičnom glazbom odsviranom na primu. Obradio je mnoga poznata djela klasične glazbe, a za album su se zainteresirali i predstavnici japanske diskografske industrije. Sa Zlatnim dukatima sudjelovao je na 17 albuma, od kojih je jedan izdan nakon njegove smrti. Janika Balaž bio mu je jedan od najvećih uzora, ističu kolege, a tome svjedoči i podatak da je nakon Janikine smrti kupio njegov prim o kojem je pisao u oproštajnom pismu. I u posljednjim trenutcima života bio je uz tamburu koja za njega predstavljala najveću vrijednost. Prebiranjem po žicama stekao je divljenje i naklonost mnogih te doveo do savršenstva upotrebu tradicionalnog glazbenog izričaja.
U čast njegovoj svirci svake se godine održava ”Memorijal Hrvoja Majića” koji okuplja niz glazbenika iz tamburaškog svijeta. 30. travnja održat će se 15. po redu memorijal, i to u vinkovačkom kazalištu Joza Ivakić s početkom u 19.30 sati. Iako su zvuci njegovog prima ugasli, u pjesmama će živjeti vječno. I zahvaljujući njima maestro nikada neće pasti u zaborav. Jer ako postoje oni drugi svjetovi, opet ćemo skupa ja i ti tambure zasvirati.
E. Gašparović
