Uskoro su počeli stizati i stočari iz Sikirevaca, Gundinaca, Štitara i drugih sela, nadajući se kako se kućama neće vratiti neobavljena posla i s punim prikolicama. Trgovalo se prascima i telićima, a već do 8 sati nakupci iz Trogira napunili su svoj tegljač, a zadovoljan je bio i Brođanin koji je stigao po robu za svoju mesnicu.
– Za nas seljake nema odmora ni neradnih dana, jer kada uzgajaš stoku, nema ni svetka ni petka, ni državnog blagdana. A sve smo u goroj situaciji i ulazak u Europsku uniju će nas dokrajčiti – ogorčen je Ivica Užarević iz Gundinaca, koji se već godinama bavi govedarstvom i svinjogojstvom.
Teškom je mukom jučer uspio prodati tele za 25 kuna za kilogram, iako je, kaže, riječ o vrhunskoj, prvoklasnoj robi, čija je realna cijena 28, 29 kuna za kilogram. Ali – cijene diktiraju nakupci!
– Od 1. srpnja pomaka ima, ali nadolje. Čim nam bikove plaćaju 12 kuna za kilogram, jasno je u kakvu smo situaciju dovedeni – žale se prodavači.
Tvrde da je stočni sajam u Babinoj Gredi sve manji i manji i da velik broj ljudi stoku više i ne dovozi na vašar, nego je prodaju na kućnom pragu. Cijena prasaca na jučerašnjem sajmu u Babinoj Gredi kretala se od 15 do 17 kuna. Prodavač iz Štitara prasce je prodavao po fiksnoj cijeni od 500 kuna za komad, no interesa baš i nije bilo.
– Županjski kirbaj je pred vratima i mislili smo da će veći broj Županjaca danas doći tražiti prasce za pečenku, ali ove godine potpuno su zakazali. Čujemo da ljudi sada masovno kupuju carsko meso u trgovačkim centrima, roluju ga i to poslužuju gostima umjesto pečenke – ispričao nam je naš sugovornik.
Prodavač iz Gradišta jučer je na vašar dovezao 12 praščića. Tražio je 20 kuna za kilogram i odlučio je ne dati ih ni za kunu jeftinije, jer smatra da je to minimum njihove vrijednosti.
– Vreća koncentrata je 240 kuna, a prase od 20 kilograma košta 400 kuna. Pa zar je to mnogo? Krmača nosi četiri mjeseca, a nakon prasenja, prase hranimo još dva i pol mjeseca, znači ukupno šest i pol mjeseci, i što na kraju imamo od toga? Imamo jedino to da smrdimo i da je ljudima skupo. Kada ih dovedeš na pijacu, ako ćeš ih dati džabe, prodat ćeš, ako ne daš ispod cijene, nitko ih neće. E pa ne dam, i sve ću ih radije vratiti kući nego poklanjati – odlučan je Jakov Batarilović iz Gradišta.
A stalni nakupac iz Splita jučer je prasce plaćao 15 kuna za kilogram, telad od 23 do 25 kuna, ovisno o tome je li ženska ili muška. Što se tiče bikova, pojasnio je, onaj tko ima gotov novac plaća ih 12 kuna, a ako se na isplatu mora čekati, cijena je 13 ili 14 kuna za kilogram žive vage, ovisno o dogovoru.
– Tako je kako je. Ali da nema nas, ne bi bilo ni sajma, jer stoku ne bi imao tko kupovati i sajam više ne bi imao smisla – ustvrdio je Dalmatinac.
MLJEKARI GA DOVELI NA RUB, SINU REKAO: Prodaji sve!
– Nakupci idu selom, ulaze u dvorišta, “lome” ljude i uzimaju uglavnom bikove i jalove krave. Ja sam svoja grla rasprodao. Doveden sam pred zid i dalje nisam mogao. Cijena od 1,80 lipa za litru mlijeka nije nam bila dostatna ni za pokrivanje uloženog. Sin me upitao: Tata, što ćemo? Ma prodaji sve! – rekao sam mu, ali me nagovorio da ostavimo bar jednu kravu za podojiti, za vlastite potrebe, da ne moramo u trgovinu odlaziti po litru mlijeka – razočaran je Miroslav Đurković iz Babine Grede.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr
