Dok koračamo kroz ožujak 2026. godine, svijet se ne budi uz uobičajene vijesti, već uz osjećaj duboke tjeskobe koji dopire s naslovnica svih svjetskih medija. Glavno pitanje koje više ne postavljaju samo politički analitičari, već i obični ljudi u redovima za kruh i na benzinskim postajama, glasi: Razumije li Donald Trump težinu svojih odluka ili je doista počeo gubiti doticaj sa stvarnošću?
Posljednjih mjesec dana njegova administracija vodi “Operaciju Epic Fury”, masovnu vojnu kampanju koja je započela nakon šokantnog udara i vijesti o eliminaciji iranskog vrhovnog vođe. No, umjesto da traži put prema miru nakon tako silovitog udarca,
Trump je na svojoj platformi Truth Social objavio ultimatum koji je sledio diplomate: dao je Iranu točno 48 sati da otvori Hormuški tjesnac ili će američke snage “zbrisati i sravniti sa zemljom” njihova najveća energetska postrojenja, počevši od onih najvećih.Ono što najviše zabrinjava stručnjake jest nevjerojatna kontradiktornost u njegovim izjavama, koja sugerira ozbiljnu kognitivnu nestabilnost.
Naime, samo tjedan dana nakon početka najžešćih udara, Trump je novinarima u zrakoplovu Air Force One rekao da je rat s Iranom zapravo tek “mala ekskurzija” koja će svijet učiniti sigurnijim. Istovremeno je slavodobitno proglasio da je “rat dobiven” jer Iran više nema mornaricu, da bi samo nekoliko sati kasnije zatražio “bezuvjetnu predaju” iranskog režima i potpisao slanje novih tisuća marinaca na frontu. Kada su ga upitali na temelju čega procjenjuje kraj sukoba, Trump je dao odgovor koji je šokirao Pentagon: rekao je da će kraj rata osjetiti “u svojim kostima”. To nije jezik vrhovnog zapovjednika koji barata obavještajnim podacima; to je jezik čovjeka koji se oslanja isključivo na vlastiti impuls, dok svijet gura prema rubu Trećeg svjetskog rata.
Ova impulzivnost ima svoju vrlo opipljivu cijenu koju osjećamo svi mi. Zbog de facto zatvaranja Hormuškog tjesnaca, cijena nafte tipa Brent skočila je na gotovo 120 dolara po barelu, što je izazvalo energetski šok usporediv s onim iz 1970-ih. Dok se globalna ekonomija ljulja pod prijetnjom stagflacije, Trump povlači poteze koji dodatno zbunjuju tržišta. Primjerice, nakon što je zaprijetio totalnim uništenjem, jučer je iznenada odgodio svoj ultimatum za pet dana, tvrdeći da vodi “vrlo produktivne razgovore” s iranskim čelnicima – iako iranski dužnosnici tvrde da nikakvi razgovori ne postoje. Ta nemogućnost zadržavanja iste misli ili strategije duže od nekoliko sati ostavlja dojam da on više ne razlikuje geopolitičku šahovsku ploču od reality programa.
Njegov sukob sa stvarnošću ne staje na vanjskoj politici; on se prelijeva i na američke institucije. Nakon što je Vrhovni sud SAD-a proglasio njegove uvozne carine ilegalnima, on ih je jednostavno ponovno uveo novim izvršnim naredbama, nazivajući suce “pljačkašima zemlje”. Ovaj obrazac – u kojem on sebe uvijek vidi kao žrtvu zavjere, bilo da je riječ o iranskim projektilima ili američkim sudcima – psiholozi nazivaju gubitkom osnovnih socijalnih kočnica. Za običnog čovjeka, situacija je jasna: nalazimo se u trenutku kada jedna pogrešna objava na društvenim mrežama može izazvati globalni požar, a ključeve tog požara drži čovjek koji, prema svemu sudeći, više ne prepoznaje granicu između vlastitih želja i objektivnih činjenica.
Zoran Lucić
