Na današnji dan, 4. kolovoza 1995. godine, započela je vojno-redarstvena operacija Oluja, jedna od najvažnijih i najuspješnijih operacija u modernoj hrvatskoj povijesti. U razdoblju od 4. do 7. kolovoza Hrvatska vojska i Ministarstvo unutarnjih poslova oslobodili su najveći dio okupiranog teritorija Republike Hrvatske koji je od 1991. bio pod nadzorom pobunjenih srpskih snaga i samoproglašene Republike Srpske Krajine, paradržavne tvorevine bez međunarodnog priznanja.
Operacijom je oslobođeno 10.400 četvornih kilometara, odnosno 18,4 posto državnog teritorija. Gotovo cijelo okupirano područje vraćeno je u hrvatski ustavno-pravni poredak, dok je za istočnu Slavoniju nekoliko mjeseci kasnije započeo proces mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja, dovršen 1998. godine.
Oluja je, uz vojno-redarstvenu operaciju Bljesak, označila prijelomni trenutak Domovinskog rata. Hrvatska je njome uspostavila kontrolu nad ključnim dijelovima svojega teritorija, a odnos snaga na bojištu nepovratno se promijenio.
U mjesecima koji su prethodili Oluji, Hrvatska vojska, uz suglasnost vlasti Bosne i Hercegovine, provela je niz operacija na području susjedne države. Akcije Zima ’94., Skok-1, Skok-2 i Ljeto ’95. postupno su dovele područje Knina u poluokruženje i stvorile preduvjete za završnu oslobodilačku operaciju.
Istodobno su snage bosanskih i hrvatskih Srba pripremale veliku ofenzivu pod nazivom Operacija Vaganj. Cilj je bio povezati područja pod njihovim nadzorom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te pokrenuti napade prema Kupresu, Livnu, dolini Neretve i zapadnoj Bosni. Pokretanjem Oluje Hrvatska vojska preduhitrila je te planove i potpuno ih onemogućila. Kasnije operacije Maestral i Južni potez dodatno su potvrdile vojnu nadmoć hrvatskih i savezničkih snaga, koje su stigle nadomak Banje Luke i stvorile uvjete za završetak rata.
Tijekom Oluje postrojbe Srpske vojske Krajine povukle su se prema područjima Bosne i Hercegovine pod srpskom kontrolom. Oko 5.000 pripadnika 21. kordunskog korpusa, pod zapovjedništvom pukovnika Čede Bulata, položilo je oružje pred Hrvatskom vojskom.
Odmah nakon početka operacije vodstvo Republike Srpske Krajine provelo je plansku evakuaciju civilnog stanovništva koje nije bilo sposobno za borbu, prema ranije pripremljenim planovima. Povratak dijela stanovništva odvijao se postupno tijekom narednih godina, a velik broj hrvatskih državljana srpske nacionalnosti iskoristio je mogućnost povratka u Hrvatsku.
Vojni stručnjaci često ističu Oluju kao primjer uspješno izvedene operacije. Tadašnji zapovjednik snaga UNCRO-a u Kninu, pukovnik Andrew Leslie, ocijenio ju je operacijom koja bi prema NATO standardima zaslužila ocjenu A+. Godinama kasnije, prilikom susreta s hrvatskim ministrom obrane u Pentagonu, tadašnji američki ministar obrane James Mattis izjavio je kako se Oluja u Sjedinjenim Američkim Državama proučava kao primjer vrhunski planirane i provedene vojne operacije koja je promijenila tijek povijesti.
Operacija Oluja ostaje simbol pobjede, oslobođenja i završne faze borbe za teritorijalni integritet Republike Hrvatske. Njezzin uspjeh otvorio je put miru, koji je iste godine potvrđen Daytonskim mirovnim sporazumom, čime je okončan rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
