Na današnji dan 30.4. 1901. puštena je u promet pruga Vinkovci — Županja.
“Cugmašina” koja je te godine fućnula i u Županji pokrenula je nov način života, potaknula industrijalizaciju i snažan razvoj toga kraja.
Dolaskom željeznice Županja je od ruralnih poprimila urbana obilježja. Te davne 1901. godine u Županji nije bilo ni jednog automobila, prvi tipa kabriolet je 1907. godine iz Beča dovezao industrijalac Bačoka, a glavno prometno sredstvo tada su bila seljačka kola s konjima. Željeznica i uspostavljanje veze sa svijetom imali su neprocjenjivo značenje za stanovnike toga kraja kojima je ta novotarija značila život.
Stoljetne hrastove šume bile su zaslužne za to što je drvna industrija u Županji na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće bila naročito snažna i razvijena. S početkom industrijske revolucije u svijetu se javila potreba za sve većim količinama tanina, preparata nužnog u proizvodnji kože. Županjsko područje, bogato hrastovinom koja je bila savršena za proizvodnju tanina, postalo je vrlo zanimljivo zemljama koje su se već našle u poodmakloj fazi industrijalizacije. Davne 1880. u Županju stižu Englezi i grade svoju tvornicu tanina. Bila je to prva takva tvornica u Hrvatskoj i zemljama balkanske regije, a radila je od 1883. do 1936. godine. Zapošljavala je nekoliko stotina radnika.
Uz tvornicu tanina bila je smještena i tvornica bačava u vlasništvu Ferdinanda Schwartza.
Godišnje je tvornica izvozila oko 6000 tona tanina, najviše u Veliku Britaniju, zatim u Njemačku, Nizozemsku i Švicarsku. A upravo je tu veliku ulogu imala željeznica.
1886. u promet je puštena željeznička pruga Vinkovci – Gunja, a 15 godina kasnije i pruga Vinkovci – Županja – Savska obala (tzv. oraška stanica), ponajprije za transport trupaca i prijevoz prerađene robe dalje Savom prema moru.
Pojava industrije na županjsko je tlo privukla mnogobrojno stanovništvo iz drugih područja. U Županju stižu stranci, uglavnom ugostitelji, obrtnici i radnici, ali i stanovnici podrijetlom iz Like i Gorskog kotara, koji su radili kao šumski radnici i kirijaši.
Zoran Lucić
