Na današnji dan 27.1. 1993. započela je oslobodilačka operacija Peruća. U znak odmazde zbog poraza i pretrpljenih gubitaka u operaciji Maslenica srpske snage zaprijetile su miniranjem brane Peruća namjeravajući prouzročiti katastrofu za čitav cetinski kraj.
Kako bi spriječile zamišljeni scenarij Hrvatske snage su 28. siječnja 1993. godine pokrenule oslobodilačku operacija “Peruća”, kojom su srpske snage odbačene od brane. Naboji su eksplodirali, ali brana unatoč teškim oštećenjima nije popustila.
Katastrofa je spriječena zahvaljujući u prvom redu Marku Nicholasu Grayu, pripadniku britanskih snaga UNPROFOR-a, koji je shvaćajući potencijalnu opasnost u slučaju miniranja brane nekoliko mjeseci ranije onesposobio osigurač koji je držao preljevnu ustavu, pa je do tada maksimalni vodostaj brane u trenutku miniranja bio 4 metra niži.
Odmah nakon detonacije postrojbe HV-a su krenule u napadna djelovanja i ubrzo su ovladale kompletnim područjem oko brane Peruča i okolnih naselja. Izbile su na planiranu crtu: Umac – Gornji Kunci – Babića brig, oslobodivši ukupnu površinu od 140 četvornih kilometara.
Nakon oslobođenja provedena je brza i učinkovita dvodnevna intervencija utvrđivanja i sanacije oštećenja brane Peruća sa svim raspoloživim snagama, čime je spriječena katastrofa nesagledivih razmjera koju bi prouzročilo izlijevanje vodenog vala od 460 milijuna prostornih metara vode iz Peručkog jezera, koji bi potopio sva naselja koja se nalaze nizvodno uz rijeku Cetinu.
U svom bijesu Srbi su sa stotinjak projektila iz svih artiljerijskih oruđa osvetnički pucali po Županji i svim okolnim selima.
SNIMKA razgovora gen. MLADIĆ <=> gen. NOVAKOVIĆ:
( Razgovor je vođen 28.01.1993.g. u 09.20 sati – izvor: “SIGINT”)
– gen. Novaković: Grupisali su se žestoko.
– gen. Mladić: Jel držite još branu ?
– gen. Novaković: Držimo, držimo.
– gen. Mladić: Pa dignite je u vazduh jebi je, šta je štediš.
– gen. Novaković: E jebem mu mater, šta ja znam, plašimo se da nebi po nama onda.
– gen. Mladić: Pa nek tuku. Tučemo Zagreb i zdravo.
– gen. Novaković: Evo sad su otišli šefovi dogovorili su se oko načina, oko toga.
– gen. Mladić: Pa ako nisu stali dignite je u vazduh i zdravo i proći će ih onda želja da idu dalje.
– gen. Novaković: Pa onda vrše pritisak tamo na onom glavnom pravcu, žestok.
– gen. Mladić: Odakle ?
– gen. Novaković: Od Zadra i gore prema Jovi Dopuđi.
– gen. Mladić: Jel tako ?
– gen. Novaković: Da, dovlače žestoke snage, toku noći i ovaj jutros i popodne iz Slavonije i Zagorja i tako, ali dobri smo jako smo dobili smo jako mnogo proverenih boraca.
– gen. Mladić: Znam ja to. Kako ide sad u Ravnim Kotarima?
– gen. Novaković: Nadam se da ćemo danas biti tamo gde smo bili.
– gen. Mladić: Skroz ?
– gen. Novaković: Da, a i Jovo Dopuđa će biti, Gdje će se, danas radimo na tom planu, mislimo da ćemo mi uspeti.
– gen. Mladić: Jel ?
– gen. Novaković: Da napravili smo dobru organizaciju.
– gen. Mladić: E bravo.
– gen. Novaković: Guramo žestoko.
– gen. Mladić: E to je bitno.
– gen. Novaković: E to je nebojte se, i nama je posebno drago kad ovaj naš narod cijeli i borci čuje za generala Mladića, onda to ide sve kako treba.
– gen. Mladić: Samo ti pozdravi ljude i gurajte pravo, a nemojte tako da gubite ljude oko centrale, ako krenu napred i ako vas tuku dignite to u vazduh i razrešite to.
– gen. Novaković: Pa tako smo se i dogovorili.
– gen. Mladić: Ajde živ bio.
– gen. Novaković: Živeli gospodine generale.
– gen. Mladić: Pozdravi sve tamo.
– gen. Novaković: Oću hvala.
